Piksel po piksel
Standardna rezolucija digitalne kamere danas je oko osam megapiksela. I svaki od tih osam milijuna piksela ima potencijal da bude u tisućama ili čak milijunima različitih boja. Vjerojatno vam je jasno kamo ovo vodi: ukupni broj različitih boja potenciran s osam milijuna piksela daju ukupni broj različitih fotografija koje bi ikad mogle postojati.
A to je upravo ono što umjetnik Jeff Thompson pokušava postići u svojoj instalaciji Every Possible Photograph. Da bi to postigao povezao je posebno dizajnirani softver na video zid koji zasada prikazuju samo sive boje koje cirkuliraju kroz kombinacije piksela brzinom od 200 do 300 slika u sekundi. Ovo može zvučati kao jako velika brzina, no kako umjetnik objašnjava, ovoj sivoj verziji instalacije trebat će približno 46,138,562,195,008,110,600,774,753,760, 087,749,172,181,189,607,929, 628,058,548,517, 099,604,563,033,706,075 godina da se dovrši. Samo za usporedbu, svemir je star 13,770,000,000 godina.
Thompson dalje objašnjava: ˝To je vremenski stroj! Pokazuje stvari koje su se dogodile, stvari koje će se dogoditi, stvari koje se neće dogoditi, i sve moguće permutacije i varijacije. Ono što me najviše zanima je što to znači u ontološkom smislu? Ako kamera nije ˝vidjela˝ te događaje, jesu li oni stvarni? Oni izgledaju kao pravi ljudi, ali nisu. Što je sa slikama koje su stvorene na ovaj način a koje su ilegalne, poput pornografije. One nisu ˝stvarne˝ ali opisuju nešto vrlo “stvarno˝.
via boston.com
