And the Pritzker goes to …………
Japanski arhitekt Toyo Ito dobitnik je ovogodišnjeg Pritzkera – najvažnijeg priznanja za arhitekturu u svijetu koji će mu biti uručen 29. svibnja u Bostonu u predsjedničkoj biblioteci i muzeju John F. Kennedy. Time će 71-godišnji Toyo Ito postati četvrti japanski arhitekt koji je osvojio prestižnu nagradu, nakon Kanzo Tanga (1987.), Fumihiko Makija (1993.) te Tadao Anda (1995.).
Svrha nagrade Pritzker utemeljene 1979. od strane Jay A. Pritzkera i njegove supruge Cindy je odati godišnje priznanje živućem arhitektu čiji rad i djelo pokazuje kombinaciju talenta, vizije i predanosti arhitekturi. Laureat je nagrađen i sa novčanom nagradom od $100 000 te brončanom medaljom. Polje arhitekture je izabrano za dodjelu nagrade od strane Fondacije zbog involviranosti obitelji u izgradnju lanaca Hyatt hotela, kao i isključenosti arhitekture, kao kreativnog poduhvata pri dodjeli Nobelove nagrade, prema kojoj su stvorene procedure samog izbora.
Toyo Ito je je u svojoj karijeri dugoj gotovo 50 godina primio mnogobrojna internacionalna priznanja i nagrade uključujući i Royal Gold Medal RIBA-e 2006. te Zlatnog lava za životno djelo na Venecijanskom Biennalu 2002. Međunarodni žiri (Lord Peter Palumbo, Alejandro Aravena, Stephen Breyer, Yung Ho Chang, Glenn Murcutt, Juhani Pallasmaa i Martha Thorne) nazvao je Ita „stvaraocem bezvremenskih građevina zbog svog dizajna koji spaja sa duhovnom dimenzijom i poetika koja transcendira iz njegovih radova“, a među radovima Toyo Ita posebno su istaknuli „Aluminijsku kuću“ iz 1971. „White U“ iz 1976. , Tod’s Omotesando zgradu, gradsko groblje u Gifu prefekturi, Tama Art University knjižnicu i vjerojatno njegovo kapitalno djelo Sendai Medijateku.
Aluminijska kuća
White U_ Foto: Koji Taki
Tod’s Omotesando zgrada
Gradsko groblje u Gifu prefekturi
Tama Art University knjižnicu_ Foto: Iwan Baan
Sendai Medijateka
„Arhitektura je vezana mnogim socijalnim ograničenjima. Projektirao sam imajući na umu mogućnost stvaranja udobnijih prostora ako bi se uspjeli osloboditi ograničenja barem malo. Međutim, kada je zgrada završena, postanem bolno svjestan mog vlastitog nezadovoljstva koje pretvorim u energiju za prihvaćanje izazova novog projekta. Ovaj proces će se vjerojatno nastaviti ponavljati u budućnosti. Stoga nikad neću uspjeti popraviti svoj arhitektonski stil te biti zadovoljan svojim radom.“, kazao je Toyo Ito.
Prisjetite se nekih naših priča o Toyo Itu – od londonskog Serpentine paviljona, čarobne White O u Čileu, samoodrživog stadiona s 8,844 solarna panela na krovu u Tajlandu, ili pak nedugo objavljenog članka o nesvakidašnjem doprinosu slavnog arhitekta zanimljivom projektu Arhitekture za pse s domom na četiri kotača za najpopularniju japansku pasminu Shiba.
