Kuća Bilba Bagginsa
u nastajanju

Prilazeći MR kući, ostavljamo iza sebe tipično turističko predgrađe – apartmansko naselje u slastičarskim bojama i zalazimo na sporednu bijelu cestu, divlji put do alternativne građevine.  Parcela je na prvi pogled samo mladi maslinik, od kuće naizgled ni traga, ali humak s kojeg puca pogled na cijeli zaljev upravo je krov s kojeg se silazi u objekt. Da je kojim slučajem Bilbo Baggins naš suvremenik , sigurno bi poželio sebi baš ovakvu hobitsku nastambu, misao je kojoj ne možete pobjeći  dok stojite na MR kući.

Skrivena, ukopana, energetski neovisna, zaštićena  i funkcionalna, s dozom elitnog asketizma, smjestila se ponad grada Krka, s iznimnim rakursom na sam grad i zaljev .

Ipak, ova idilična pastorala zahtijevala je duboko promišljen pristup pri projektiranju. Nastala je suradnjom perspektivne arhitektice Branke Juras (više na www.bjured.com )  s dalekovidnim investitorom – novopečenim poljoprivrednikom. O procesu i rezultatima  sinergije razgovarali smo s projektanticom.

Kako je došlo do suradnje na ovom projektu? Naime, energetski  održiva kuća nije često predmet interesa naših poduzetnika.

Sama specifičnost lokacije dovodi do potrebe za niskoenergetskom kućom. Lokacija nema potrebne instalacije za građevinu tako da investitor nije ni imao izbora. Htio je udaljenu kuću, u mirnoj zoni, svojevrsnu oazu u masliniku.

Građevinska čestica na kojoj je kuća pozicionirana, izvan je građevinskog zemljišta,  te kako je njena veličina preko 30 000m2 po Prostornom planu investitor ima pravo graditi građevinu za vlastite potrebe ukupne površine do 200 m2.

Možete li pobliže objasniti koncept kuće MR?

Kuća se ne povezuje na sustav instalacije vodovoda, kanalizacije i električne energije što znači sama sebi mora biti dovoljna. Debljina izolacije je iznad prosjeka, sa 3 strane je ukopana u zemlju, zeleni krov te ostakljenost trostrukim izo-staklom pomaže joj u zadržavanju energije. Njena jedina orijentacija je južna što je specifičnost niskoenergetskih građevina. Ona hvata sunce.

Ulaz je s krova zbog nagiba terena. Na sjevernom ukopanom dijelu su postavljene servisne prostorije sa otvorenim prostorom koji daje osvjetljenje. Kroz jednu takvu ‘rupu’ se i ulazi. Kuća je sama po sebi nenametljiva, a sveprisutna. Njena ljepota je vidljiva iznutra. Na terenu je ne možeš pronaći, ali kad je nađeš, ne zaboravljaš je baš lako.

Kako ističete „nepristupačna lokacija nameće samodostatnost objekta“. Kako ste doskočili proizvodnji i pohranjivanju energije?

Struja se dobiva preko foto-naponskih panela koje se pohranjuju u solarne baterije. Dodatna količina struje osigurana je generatorom.

Grijanje i hlađenje građevine primarno se osigurava generatorom. Dodatno pomaže i zemni izmjenjivač topline što znači da su cijevi ventilacije, grijanja i hlađenja zakopane 2 m duboko u zemlju i koriste temperaturu zemlje koja je stalna. Zimi se preko temperature zemlje prostor grije, a ljeti hladi.

Za vodu nam je potreban spremnik gdje se voda se osigurava prikupljanjem kišnice s površine ravnog krova građevine.

Koja su bila ograničenja/izazovi  pri projektiranju?

Prvi put sam se susrela sa projektiranjem niskoenergetske građevine što je jedno zanimljivo iskustvo. Ograničenja projektiranja takve kuće dala su specifičan rezultat (ukopanost, samo južna orijentacija, servisni prostori na sjeveru u ukopanom dijelu). U ovoj priči jako je bitan investitor koji je došao sa jasnim ciljem. Također, njegova je vizija prostora za stanovanje bila potpuno jasna i bliska mom senzibilitetu tako da je projekt nastao lako. S nekim se kućama mučiš, a neke nastanu lako. Ovo je jedna od tih.

Do koje mjere vaša arhitektura, posebno ovim primjerom, korespondira sa suvremenim zahtjevima gradnje?

Osim izolacionih materijala, kuća koristi i zemlju za izolaciju. Sam sustav instalacija odgovara suvremenim zahtjevima gradnje. Ti zahtjevi gradnje odgovaraju i načinu života naših predaka koji su se snalazili živeći bez struje i vode (skupljanje vode preko šterni što je slučaj i s ovom kućom) tako da se zapravo vraćamo na staro.

Kuća je jednostavna, utilitarna. Materijali su lokalni: beton, kamen, drvo.

Potpuno je obična jer koristi elementarne materijale, ali krajnji je rezultat vrlo neobičan.

Više o projektima arhitektice Branke Juras pogledajte ovdje

Fotografije: Ivica Brusić, Robert Matić i Vlado Bagarin

Razgovarala: Nina Ivaniš