Monografija “Hrvatski muzej arhitekture”

Monografija “Hrvatski muzej arhitekture” predstavljena je 24. siječnja 2019. u dvorani Knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
U prilog izdanju donosimo tekst doc. dr. sc. Borke Bobovec, upraviteljice Muzeja.

“Smisao je Hrvatskog muzeja arhitekture sustavno prikupljanje, čuvanje, stručna zaštita, stručna i znanstvena obrada i prezentiranje arhitektonskih crteža, planova i nacrta. (…)

Svrha je muzejske djelatnosti da prikupljena arhitektonska dokumentacija, kao dio nacionalne i opće kulturne baštine, služi kulturnim i znanstvenim potrebama naroda i da bude sačuvana za buduće naraštaje”, riječi su akademika Miroslava Begovića, prvog voditelja Muzeja.

A riječi treba uvijek pretočiti u tekst i radove arhitekata koji su utjecali na formiranje domaće arhitektonske scene pokazati na jednom mjestu, kao zalog za budućnost.

Zanimanje za arhitekturu nastalu na našim prostorima nedvojbeno raste, a za razumijevanje arhitekture, potrebno je sustavno prikupljanje i obrada dokumenata i projekata koji su nastali kao rezultat niza kompleksnih povijesno kulturnih procesa.

Izdavačka djelatnost Hrvatskog muzeja arhitekture započela je osnivanjem samog Muzeja, odlukom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti da objavi zbornik obrađen u obliku monografije o životu i djelu arhitekta Viktora Kovačića.


Miroslav Begović, Blok Tkalčićeva-Radićeva-Krvavi most u Zagrebu: rekonstrukcija i sanacija bloka s interpolacijama, 1966.-1987

Akademija je u listopadu 1994. godine organizirala Znanstveni skup o arhitektu Kovačiću.
Postavljena je i prigodna izložba njegovih projekata kojom je popraćeno otvaranje Muzeja.

U uvodu monografije Begović naglašava da je to bio samo početak iza kojeg slijedi: akcija registriranja sve arhivske građe i planoteka, da se okupljanjem relevantnih znanstvenika prikupe sve spoznaje, sve znanstvene akribije i prosudbe, najprije Kovačićevog djela, a potom i ostalih priznatih hrvatskih arhitekata.

       Juraj Denzler, Upravna zgrada gradskih komunalnih poduzeća u Zagrebu (danas: HEP – Elektra Zagreb), 1932.-1934.

Nakon opsežnih pripremnih radova provedenih od 2016. godine, tijekom 2018. godine učinjena je revizija i dopuna, te je na 320 stranica monografije predstavljen reprezentativni izbor iz muzejskog fundusa koji u cijelosti sadrži oko 150.000 primjeraka muzejske građe hrvatskih i stranih arhitekata, pa tu nalazimo nacrte, crteže, makete, rukopise, studije, publikacije, digitalne zapise i slično.



Drago Galić, Stambena zgrada Narodnog odbora grada Zagreba i Vojne pošte Zagreb, Vukovarska ulica u Zagrebu, 1953.-1957

Osnova zbirke Hrvatskog muzeja arhitekture pretežno je formirana od pojedinačnih djela i cjelovitih opusa hrvatskih arhitekata koju su sami arhitekti ili njihovi nasljednici darovali Muzeju na trajnu pohranu, arhivsku obradu i postupno stručno i znanstveno istraživanje, te publiciranje.

Veći dio tih darovnica sadrži nacrte i prateće dokumente prikazane na paus papiru ili kopijama na papiru te maketama, s time da je u novije vrijeme sve više darovnica obrađeno u digitalnom mediju.



Marijan Haberle, Dom Matice iseljenika Hrvatske i koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, 1960.-1973.; s Minkom Jurković, Tatianom Zdvořák i Eugenom Ehrlichom (projektant konstrukcije)
 

Na jednom mjestu sakuplja se arhitektura koja atribuira pozitivne aspekte i uspješna dostignuća nastala u vremenu od početka prošlog stoljeća, vremenu koje je bilježilo promišljanje i analizu postavljenih arhitektonskih istina i odrednica.

Ideja je da se Muzej profilira ne samo kao mjesto na kojem će biti čuvane ostavštine arhitekata, već kao mjesto okupljanja na kojem se kontinuirano prate teme s područja arhitekture, urbanizma, estetike prostora i kulturne baštine.

       
Radovan Nikšić, Radničko sveučilište Moša Pijade u Zagrebu (danas: Pučko otvoreno učilište Zagreb), 1955.-1961.; s Ninoslavom Kučanom i Bernardom Bernardijem (unutarnja oprema)

Glavni i odgovorni urednik monografije je akademik Andrija Mutnjaković, a recenzenti su akademik Velimir Neidhardt i akademik Branko Kincl.

Knjiga počinje nizom tekstova kojima je približeno vrijeme i odnosi u kojima su se stvarali temelji na kojima je izgrađena zbirka.
Prvi u nizu je tekst akademika Zvonka Kusića Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – čuvar i promicatelj kulturnih vrijednosti.

Tekst nam približava vrijeme u kojem je Akademija počela okupljati u svoje okrilje i vrijedne umjetnike i istraživače povijesti umjetnosti, te poticati njihovu stvaralačku energiju, uz ostvarivanje mogućnosti trajnog čuvanja arhitektonskih dokumenata iz života i djela svojih članova.



Antun Urlich, Poslovna zgrada s tiskarom novinsko-izdavačko štamparskog poduzeća Vjesnik u Zagrebu, 1956.-1972; s Elizabetom Coronelli

Tekstove koji slijede u uvodnom dijelu potpisuju akademik Velimir Neidhardt, Hrvatski muzej arhitekture – promotor međunarodne arhitektonske suradnje i akademik Andrija Mutnjaković, Hrvatski muzej arhitekture – memorija hrvatske arhitektonike.

Akademik Neidhardt piše o uključenju renomiranih svjetskih arhitekata u sastav članstva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti čime se ostvaruje njena međunarodna otvorenost i sklonost razmjeni informacija, saznanja i kreativne interakcije.


Velimir Neidhardt luka Franjo Tuđman u Zagrebu, 2008.-2017.; s Brankom Kinclom i Jurom Radićem
 

Dok Akademik Mutnjaković piše o arhitekturi kao krhkoj zemaljskoj materiji koja se vremenom raspada, uništava i razara.
Ali njena memorija je postojana i kreira budućnost, ostala je sačuvana artefaktima, zapisima, crtežima, istraživanjima, promišljanjima i kreativnim interpretacijama u sustavu svjetskih muzeja arhitekture.


Ivan Vitić, Stambeni blok Narodne banke u Zagrebu, 1958.-1962.

Centralni dio knjige govori o samom Muzeju. Tekst Hrvatski muzej arhitekture HAZU napisala je Dubravka Kisić, dugogodišnja upraviteljica Muzeja.

Tu su i tekstovi o pohranjenoj građi, Planoteka Kabineta za arhitekturu i urbanizam HAZU i Arhiv Majstorske radionice za arhitekturu Drage Iblera i Drage Galića, kao i najopsežniji tekst – Osobni arhivski fondovi arhitekata koje potpisuju Dubravka Kisić i Marina Smokvina.



Ante Vulin, Knjižnica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2009.; s Borisom Ilekovićem i
Dinom Vulin Ileković

Iz tekstova se čita praksa Muzeja utemeljena na pozitivnim iskustvima i stručnim protokolima uspostavljenima na međunarodnoj razini muzejske struke, kao i njegova misija – promicanje arhitektonske kulture u najširem smislu.

Do 2015. godine je prikupljeno 87 osobnih arhivskih fondova arhitekata te veći broj drugih dokumentacijskih cjelina, gdje je potrebno spomenuti i da je u specijaliziranoj knjižnici skupljeno oko 13.000 naslova, 8.000 iz osobnih arhivskih fondova arhitekata i 5.000 iz ostalih izvora i manjih donacija.

Muzej se može pohvaliti opsežnim opusima Kovačića i Ehrlicha, perspektivama poznatih nam zgrada koje potpisuju Vitić i Šegvić, malo poznatim slikarskim opusom Kolacia, prekrasnim perspektivama Branke Kaminski, projektima zgrada i urbanističkim projektima – izvedenima i onima koji su ostali samo na papiru, dizajnerskim opusima.
Popis je dugačak, a djela iznimne vrijednosti.


Velimir Neidhardt, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 1978.-1995.; s Marijanom Hržićem, Zvonimirom Krznarićem i Davorom Manceom


U posljednjem dijelu knjige su tekstovi koji daju uvid u tiskane materijale Muzeja, tekst Borke Bobovec Izdavačka djelatnost Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU i Zbirka plakata Hrvatskog muzeja Ive Ceraj.

U monografiji su također predstavljeni događaji održani u Muzeju: 94 organizirane izložbe, 45 raznih događanja – znanstvenih skupova, prezentacija, radionica, predavanja i slično, te 72 objavljene publikacije. Tijekom godina organizirana su događanja, izložbe i stvarana izdanja namijenjena prvenstveno arhitektima, ali i široj stručnoj i kulturnoj javnosti.

  
Vladimir Antolić, Direktivna regulatorna osnova Zagreba, 1949.; suradnici: Vladimir Franz, Stjepan Hribar, Aptulla Halilibrahimov, Ivan Lay

Stvoren je uvid u domaću arhitektonsku scenu kroz prezentiranje vodećih arhitekata i umjetnika koji su djelovali na ovim prostorima, njihovih razmišljanja, želja, znanja i mogućnosti.

Prepoznajući utjecaj koji znanstvene i stručne publikacije imaju ne samo među arhitektima već i među svima koji su u doticaju s arhitekturom i kulturom, moguće je aktiviranje šire valorizacije i prepoznavanja mjesta arhitekture u društvu, kroz odabir recentnih arhitektonskih djela, njihovih protagonista i utjecajem koji su imali na oblikovanje prostora.

Arhitekti se pojavljuju u najrazličitijim ulogama kojima daju aktivan doprinos obnovi i izgradnji svih struktura, od graditeljskih do socijalnih i društvenih.



Fedor Wenzler, Sportsko-rekreativni centar Jarun u Zagrebu, 1961.-1987.; s
Mirom Halambek Wenzler

Dizajn i prijelom knjige načinile su Iva Ceraj i Nina Ivanković koje su strpljivo unosile svaki dan nova poboljšanja prezentacije materijala kako bi baštinjenu hrvatsku arhitekturu sačuvanu u fundusu Muzeja što kvalitetnije predstavili, ne samo našoj, već i međunarodnoj stručnoj javnosti.

U prezentaciji same zgrade Muzeja značajnu ulogu imaju i fotografije Damira Fabijanića koje prikazuju izložbene dvorane, unutrašnjost zgrade i vanjske prostore.

Monografija otvara mogućnost da još jednom, s odmakom, promotrimo nastalu arhitekturu i odnose koje je stvarala, a širokom paletom tekstova obuhvaćeno je niz važnih pitanja vezanih uz djelovanje arhitekata.

Obradom i prezentacijom materijala u sada već više od stotinu osobnih arhivskih fondova pohranjenih u Muzeju, otvara se mogućnost novog i drugačijeg sagledavanja stvarnosti.