Mehaničarka iz strasti

IMG_8842

Još kao djevojčica Dina Rončević bila je fascinirana svijetom auto-mehanike, muškim svijetom, kako ga je odredilo društvo. Iako se kroz školovanje, od odjela za tekstil Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna do animacije i novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti naizgled okrenula umjetničkom djelovanju, Dina nije odoljela svojoj strasti za mehanikom te je pred kraj formalnog obrazovanja upisala i doškolovanje za mehaničara, tj. mehaničarku, naslov koji u to vrijeme još nije niti postojao. Tek kasnije je zakonski regulirana rodna ravnopravnost u imenima zanimanja, te tako Dini u potvrdi još uvijek stoji mehaničar. Tu negdje ugurali su se i Ženski studiji, što nije ni čudno za nekog tko pokazuje takav interes za zanimanja koja je društvo namijenilo drugom rodu. Vođena strasti ali i neizvjesnom pozicijom koju umjetnici danas imaju u društvu, Dina je tako ušla u muški svijet automehaničarskih radionica. Ispostavilo se da tu nije sve kako je zamišljala kao djevojčica. Znanje su držali muškarci i nisu bili voljni prenijeti ga na ženu. Kao žena mogla je u radionicu ili na kalendaru ili kao čistačica, ali ne i kao mehaničarka. Tu je postala svjesna rodnih asimetrija koje ova struka gaji, te ne izdržavši u naumu da joj ta struka bude životno opredjeljenje odlučila se njome pozabaviti kroz umjetnost.

IMG_8939

Radovi koji su uslijedili u umjetnički kontekst donose procese iz automehaničarske struke. Pod naslovom The Car prošle godine Dina je u Finskoj s grupom djevojčica demontirala zlatnu Bubu (auto). Istu stvar ovom prilikom na grafitima ukrašenoj Četvorci Dina je ponovila u Splitu s nešto starijim curama, a proces se sprema ponoviti još ove godine i u Njemačkoj, s drugačijom dobnom skupinom žena.

IMG_9011

Naslov splitske izložbe Nepoželjna snaha – drugi dio otvorene ovog ponedjeljak u galeriji Praktika, dodatno upućuje na sukob setova vrijednosti koje društvo pripisuje rodovima. Ono što publika vidi u galeriji, pojedini auto dijelovi te video zapis procesa demontiranja samo su dokumenti onog što Dina zapravo radi. Nju zanimaju modeli rada sa ženama, njihova spremnost ili zakočenost da se upuste u aktivnosti koje im dominantno društvo nije namijenilo. Radi se o kodu koji društvo upisuje u tijelo, kodu koji mu određuje što može, a što ne. Kroz radionicu koja prethodi izložbi, Dina s djevojkama prolazi osnove automehanike i upućuje ih u praktičan rad. Radeći na demontiranju automobila svojom snagom i alatima koji su im na raspolaganju, zajedno s umjetnicom, djevojke oslobađaju žensko tijelo društveno nametnuta koda te obavljaju “muški” posao.

IMG_9049

Ipak, nisu samo “muški” poslovi oni koje Dina usvaja u svom umjetničkom radu. Na nedavnoj izložbi Četiri takta uboda – posljednji obračun u galeriji SC umjetnica se uhvatila tipično “ženskog” veza. Prebacujući crteže iz priručnika auto-mehanike u tkanine i vez, Dina se dotiče i pitanja vrednovanja muškog i ženskog rada. Dok je mehanika dio globalne industrije, vez je danas tek razbibriga koja se odvija u okvirima doma. Povezujući dva rada na temelju preciznosti koju oba zahtijevaju, autorica propituje društvene okvire rodnog djelovanja.

IMG_9054

Bez obzira hvata li se “muškog” ili “ženskog” posla, Dina Rončević bavi se pitanjima društvenog identiteta i rodnih uloga u današnjem društvu. U realizaciji vlastitog identiteta nametnute okvire očigledno nalazi skučenima. Cilj joj je jednog dana voditi mehaničarsku radionicu gdje će na obuku dolaziti i djevojčice i dečki. Praksu za to za sada skuplja po galerijama i sferi privatnog gdje je društvo tradicionalno smjestilo “ženske” poslove.

IMG_9060

Izložbu u splitskoj galeriji Praktika možete razgledati do 13. ožujka.

Foto: Goran Škofić