Slatko nasilje socijalizma i tranzicije

U njujorškoj MoMA-i jučer, 18.prosinca, otvorena je prva američka izložba Sanje Iveković pod nazivom Sweet Violence, koja prati četrdeset godina impresivne karijere ove velike umjetnice, stasale u vremenu nove umjetničke prakse od 1966- 1978. Sanja Iveković je feministica, aktivistica, video umjetnica i na izložbi u MoMA-i predstavlja niz jednokanalnih video-radova i novomedijskih instalacija poput Sweet Violence/ Slatko nasilje (1974), Osobni rezovi (1982), Praksa čini majstora (1982/2009), Opća uzbuna (Sapunica) (1995), te Rohrbach Living Memorial (2005). Također, velikim će dijelom biti predstavljene i njezine fotomontaže u kojima jukstapozicionira privatne fotografije sa isječcima iz ženskih magazina iz serije Dvostruki život (1975–76).


* Sweet Violence

Razdoblje u kojemu se pojavljuje i artikulira umjetnost Sanje Iveković koju nazivamo novom umjetničkom praksom, vrijeme je, u sociopolitičkom i kulturološkom smislu, obilježeno studentskim nemirima. Umjetnost nastala u tom duhovnom okrilju težila je aktiviranju vlastite okoline, negiranju ustaljenih estetskih vrijednosti te generacijskom spajanju istomišljenika. Samom zamjenom riječi umjetnost sintagmom umjetnička praksa naglašen je novi model umjetnosti kojim se u prvi plan postavila aktivnost umjetnika. Istodobno s preispitivanjem značenja i smisla djelovanja umjetnika u društvu, preispitivao se i pojam umjetnosti te njezina funkcija. Intencija k analizi fenomena kulture, društva, političkih i ekonomskih uvjeta života inaugurirala je nove medije kao oblike izražavanja i istraživanja – fotografiju, video, performance, akciju, prostorne intervencije, instalacije, ambijent i sl. – preispitujući najčešće njihove uvjete, mogućnosti, granice i rezultate. Radovi nastali u tom razdoblju najčešće su konceptualni ili ambijentalni s težnjom prebacivanja naglaska s estetskih kategorija na etička načela.


* My Scar Girls

Sanja Iveković je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1970. godine, a zajedno je s Daliborom Martinisom udarila temelje u hrvatskoj umjetničkoj praksi videa kojim se počinje baviti već 1973. godine. Pioniri hrvatske video umjetnosti, Sanja Iveković i Dalibor Martinis, zajednički i individualno ostvaruju niz video radova i instalacija, a u svojim osobnim preferencama reprezentiraju dualitet interesa medijske umjetnosti iz pozicije konceptualnih umjetnika.


* Personal Cuts

Sanja Iveković moderira društvenu (feminističku) aktivnost kroz umjetnost osnivajući i žensku udrugu Electra. Izvodi brojne video radove i instalacije (u radu Frozen Images video slika je projicirana na led, u radu Travel Until the End of Thought iz 1994. računalo navodi video projekciju dijelova tijela u zvjezdasto kretanje). Radi i u drugim medijima. Projekt Gen XX je serija radova objavljena u formi reklama u tiskanim medijima 1997. i 1998. Na fotografskim reprodukcijama su portreti ženskih vrhunskih foto-modela, a prateće ime (u grafičkom izgledu logotipa) popraćeno je kratkom biografijom spomenute redovno zbog političkog djelovanja ubijene žene- heroja antifašističke borbe u 2. svjetskom ratu.


* Double Life

Sam naziv izložbe Sweet Violence, naziv je jednog od njenih prvih video radova u kojem se bavi jugoslavenskom socijalističkom stvarnosti- odnosom želja i mogućnosti, jednostavnom intervencijom ljepljenja „rešetki“ po televizijskom ekranu za vrijeme emitiranja EPP-a.


* Women’s House

Izložba će u MoMA-i biti otvorena sve do 26.ožujka, a više pogledajte ovdje. Izložbu prati i opsežan katalog na gotovo 200 stranica u kojem su publicirane reprodukcije u boji svih radova na izložbi, uz esej kustosice Roxane Marcoci, te niz predavanja i diskusija same umjetnice.


* Right One


* Structure