Užitak pogleda na gole muškarce

Pierre&Gilles-a Vive la France (2006.)

Izložba Nackte männer – Goli muškarci, koju smo najavili prilikom otvaranja, zbog muške golotinje izazvala je mnoge polemike u Beču. Ne samo da se izložba dotakla golotinje, i to muške, već ju je u svojoj kampanji iznijela u javni prostor grada. Kako plakati na kojima je reproducirana fotografija Pierre&Gilles-a Vive la France (2006.), koja prikazuje tri gola muškarca različitih rasa na nogometnom terenu odjevena jedino u štucne boja francuske zastave, tako i Mr. Big (2012.), instalacija Ilse Haider u dvorištu MuseumsQuartiers-a, potakli su neke stanovnike Beča da pišu protestna, pa i prijeteća, pisma gradskim vlastima i muzeju Leopold koji je organizirao izložbu. Tako otvoren dijalog između kulturne institucije i stanovništva grada, a valja imati na umu prisustvo velikog broja imigranata različitih kultura u gradu, završio je dogovorom da se na većini plakata, posebno onima u okruzima s pretežno imigrantskim stanovništvom, muška spolovila prekriju. Na mjestima gdje to muzej nije napravio uvrijeđeni građani su sami prekrili problematična mjesta. Tako je i Mr. Big, na jednom od panela koji ga tvore, završio sa sastruganim penisom.

Ilse Haider, Mr.Big (2012.)

Usprkos svim polemikama, ili pak upravo radi njih, interes javnosti za izložbu je bio tako velik da je trajanje izložbe koja prati odnos umjetnosti prema muškoj golotinji od kasnog 18. stoljeća produljeno za mjesec dana.

Skulpture u predvorju galerije

Golotinja od klasičnih uzora do propitivanja vlastitog identiteta

Kustosi Tobbias G. Natter i Elisabeth Leopold izložbu su podijelili u tri dijela kojima, a prethodi im prolog s kojim se posjetitelj susreće pri ulazu u izložbeni prostor. Premda se govoreći o golotinji u umjetnosti najčešće misli na ženske aktove, prolog izložbe kroz pet skulptura, od Starog Egipta do danas, potvrđuje prisustvo golog muškarca u dugoj povijesti zapadnjačke civilizacije.

Elmgreen&Dragset, Shepherd Boy (Tank-Top)

Prva tematska cjelina Klasicizam i Prosvjetiteljstvo zbir je slika na kojima se muškarac pojavljuje bez odjeće i tako nas uvodi, možda i donekle površno, u problematiku koja tek u radovima iz kasnijih razdoblja izlazi na vidjelo. Osim jedne slike, one Angelike Kauffmann koja niti ne prikazuje golog muškarca već odjevenog s prikazom antičke statue u pozadini (1787.), svi ostali eksponati radovi su muškaraca, koji pozivajući se na mitove Starog vijeka redefiniraju muževnost i stvaraju nove ideale heroja u industrijskom društvu. Kompleksni i nesimetrični odnosi muškog i ženskog roda, gdje pogled i moć pripadaju muškarcu a izlaganje i poslušnost ženi, uvelike su određeni u ovom periodu, a zaslužni su i za to što se ovakva izložba i dan danas doživljava problematičnom. Tko ima pravo na pogled, ili moć u društvu, jasno se iščitava na slici Martina Ferdinanda Quadal-a Satovi akta na Bečkoj akademiji St. Anna Gebäude (1789.). Na toj slici grupa muškaraca studira muški akt i reproducira ga u različitim granama umjetnosti. Žene u to vrijeme nisu imale pristup znanosti i umjetnosti.

Martina Ferdinanda Quadal, Satovi akta na Bečkoj akademiji St. Anna Gebäude (1789.)

Na putu prema suvremenosti, izložba nas vodi kroz drugu tematsku cjelinu pod nazivom Klasični modernizam. U vrijeme kad svakodnevnica postaje tema umjetnosti brojni su prikazi golih muškaraca. Kao ključan moment modernosti na prijelazu 19. u 20. stoljeće kustosi prepoznaju okretanje pogleda na golog sebe. Vlastiti identitet i seksualnost tako postaju teme aktova – autoportreta umjetnika kao što su Egon Schile, Anton Koling i Richard Gerstl.

Egon Schiele, Prediger

Politički potencijal golog tijela nakon 1968.

Prolog i prve dvije cjeline zapravo su uvod trećoj tematskoj cjelini koja naglasak stavlja na politički potencijal golog tijela i njegov odnos prema još uvijek aktualnim društvenim problemima. Feminizam, otpor prema društvenim normama i gay pokret teme su ujedinjene pod naslovom Razvoj nakon 1945.

Louise Bourgeois, Fillette

Na izložbi koja donosi isključivo muški akt, tek kroz otpor i opoziciju dominantnim kulturnim obrascima na vidjelo izlaze odnosi moći koji su se stvarali i kroz ženski akt u dugoj povijesti europske umjetnosti. Pogled i moć koji su stoljećima pripadali muškarcu propituju se s pojavom feminizma. S pravom prisvajajući pogled, stavljajući se u poziciju moći te gledajući na muškarca, umjetnice kao Louise Bourgeois s radom Djevojčica (slatka verzija) (1999.) ili Katarzyna Kozyra s video instalacijom Muške kupelji (1999.) donose kulturne pomake u poimanju rodova.

Katarzyna Kozyra, Muške kupelji

U ovom razdoblju, a posebno nakon 1968. golo tijelo, u slučaju ove izložbe muško, postaje medij kulture protesta i društvenog angažmana. Akt – autoportret s početka stoljeća u ovom razdoblju prerasta u pravu rodnu debatu. Radom Foxy Mister (2002.) Tomislav Gotovac izokreće sve postojeće norme. Kao muškarac i umjetnik koji po normama dominantnog društva ima pravo na pogled tj. na aktivnu ulogu, Gotovac se istovremeno stavlja u poziciju objekta preuzimajući pasivnu ulogu žena iz erotskih časopisa. Dovodeći u pitanje rodne uloge, Gotovac relativizira i sve ostale društvene norme.

Tom Gotovac, Foxy Mister (2002.)

Pitanje subjekta i objekta u promatranju, pitanje zadovoljstva i požude koji se kroz pogled realiziraju, dodatno se komplicira s pojavom gay pokreta. Umjetnici kao Jean Cocteau, David Hockney, Pierre&Gilles ili Bruce Bellas poznat kao Bruce of Los Angeles radikalno mijenjaju naslijeđene norme muževnosti uvodeći nove modele koji su na ovoj izložbi predstavljeni kroz prikaze intimnosti muških parova.

Jean Cocteau, llustration zu Jean Genet

Civilizacijska dostignuća

S ovom zadnjom promjenom perspektive pogleda završava priča o muškoj golotinji od 1800. do danas. Premda bazirana na isključivo muškoj golotinji izložba ne pobija Bergerovu tezu o pogledu kao muškom sredstvu kontrole. Upravo kroz novije radove na izložbi koji pružaju opoziciju dominantnom sistemu on se razotkriva kao kulturna tvorevina i time se otvara mogućnost rodnog balansiranja struktura gledanja. Ta mogućnost promjene naslijeđenih struktura zasigurno je jedan od motiva koji je pokrenuo protivnike ove izložbe. Propitujući tko, kada i gdje ima pravo na pogled, te užitak koji s njim dolazi, izložba ukazuje na neka od civilizacijskih dostignuća vezanih uz oslobađanje tjelesnosti i seksualnosti te rodne ravnopravnosti. Stoga nije začuđujuće da su kustosi i uprava muzeja pristali isključivo na minimalne ustupke protivnicima, te inzistirali na vidljivosti izložbe u gradu kako u svrhu promocije tako i obrane postignutih civilizacijskih dostignuća.

Andy Warhol, Querelle

A da su ostali građani i posjetitelji Beča bez obzira na rod, spol i seksualno opredjeljenje uživali u razgledavanju golih muškaraca govori u prilog muzej pun posjetitelja i nakon više od četiri mjeseca što je izložba otvorena, mnoštvo djece, mladih i starih koji se zabavljaju i slikaju s Mr. Big-om te veliki interes za nudističko razgledavanje izložbe koje je povremeno bilo organizirano u večernjim satima.

Ako imate priliku narednih dana svratiti do Beča, izložba je otvorene do 3. ožujka i isplati ju se vidjeti.