Opasnost od globalnog zatopljenja
konstanta je današnjeg vremena. Jedan od najznačajnijih efekata globalnog
zatopljenja jest promjenjivost vremenskih uvjeta, s naglaskom na vremenske
ekstreme.
U zapadnoj Indiji,
primjerice, nakon tri mjeseca zdravih monsuna slijedi devet mjeseci konstantne suše. No, neka su
se svjetska područja prilagodila takvim suprotnostima. Polarizacija vremenskih
uvjeta u današnjem svijetu potakla je zanimanje za drevne infrastrukture koje
bi mogle umanjiti negativne efekte ovih ekstrema kroz provjerene modele
održivosti. U slučaju zapadne Indije postojao je način kako sačuvati vodu za
razdoblja kada je nema, izgradnjom superstruktura - stepenastih bunara, nazvanih Stepwells.
Ti arheološki spomenici
iz 600. godine nove ere izgledaju poput obrnutih zigurata i zapravo ih se može
okarakterizirati kao infrastrukturne spomenike skupljanju vode. Kao i kod
većine velikih i važnih izuma, koncept ovih struktura izrazito je jednostavan,
sastoji se od dva dijela - „bunara" i stepenastih pristupnih putova.
Veliki bunar Stepwella
koristi se za skupljanje vode nakon snažnih monsunskih kiša, koja se dalje,
kako bi se prosijale nepotrebne čestice, cijedi kroz slojeve finog mulja. Na
kraju voda napokon dospijeva u sloj neprobojne gline gdje se zadržava.
Stepenice, od erodiranih stijena sa zapadnih Hmalaja, kroz nekoliko su stoljeća
rafiniranjem proizvele fino aluvijalno tlo za ove bunare, koji ima funkciju
filtera. Za razliku od običnih bunara, Stepwell putem pristupnih stepenastih
putova korisniku omogućuje da uđe u njega, upravlja njime i održava ga. U nekim
od bunara postoji kontinuirana infrastruktura transporta, kao što su rampe,
koja omogućuje jednostavniji pristup vodi i transport za stoku. Neki razvijeniji
stepenasti bunari čak sadržavaju galerije i katakombe koje ukrašavaju ornamentirani
primjeri skulptura.
Nije iznenađenje da su
ovi bunari, koji zajednici omogućavaju pohranjivanje vode za sušne mjesece,
kasnije postali religiozni hramovi posvećeni svetkovini vode. Funkcionalne
karakteristike stepenastih bunara uskoro su postale metafora Gangesa, najveće i
najljepše indijske rijeke.
Ono što je intrigantno
kod Stepwellsa jest i činjenica da su istovremeno funkcionirali kao
infrastrukture za skupljanje vode kao i mjesta okupljanja i opuštanja.
Izdubljeni te time pozicionirani ispod razine tla, prostori invertiranih
piramida pružali su hladnu klimu za bijeg od vrućih uvjeta. Stoga su postali
značajni centralni prostori okupljanja. Ogromne količine vode sadržane u
stepenastim bunarima okupljale su brojni ekosistem riba, guštera, papiga,
golubova, kornjača i sl. Svaki monsun obnovio bi bunare i rodio nove živote.
Kao funkcionalne, religijske i socijalne infrastrukture postali su centralni
prostori za okupljanje, kupanje ili molitvu.
Britanija, koja je u 19.
stoljeću vladala Kinom, smanjila je, a negdje i zabranila korištenje Stepwella zbog pojave opasnih
vodenih parazita. Osim arhitektonske ljepote, stepenasti su bunari imali i
karakteristiku pametnih, tj. održivih struktura, što je u današnjem vremenu od
velike važnosti. Stoga nije čudno da danas, posebice u zonama vremenskih
krajnosti, posežemo za primjerima iz povijesti, koji jesu idealan model
iskorištavanja kišnice i odličan primjer održivog razvoja.
*Chand Baori Stepwell u Abhaneriu, Rajasthan, India
*Panna Mia Stepwell, Tlocrt+Presjek
*Hram-Stepenasti spremnik, Vijayanagara Empire
I.D. Pogledaj.to