Misterija snježne pahuljice

U kolektivnoj svijesti zapadne civilizacije blagdanski duh može se sažeti u sliku jelke i snježne pahuljice čak i u krajevima gdje rastu palme, a snijeg pada tek nekoliko puta u stoljeću. Takva je i Passadena u Californiji gdje u laboratorijima Tehnološkog instituta znanost pokušava otkriti tajnu strukture snježne pahuljice koju vam prikladno donosimo.

 Još od Renea Descartesa, koji je davne 1637. godine dao detaljni opis strukture kristala snijega, zakoni formiranja snježne pahuljice zanimacija su mnogih znanstvenika. Ono što i danas zbunjuje kalifornijske znanstvenike su potpuno različiti oblici pahuljice koji nastaju prvenstveno pod utjecajem različitih temperatura, ali i pod utjecajem drugih manjih faktora kao što su vlaga ili vjetar.

Kao što svi zaljubljenici u bijeli Božić ili alpske sportove znaju, snježni kristali se formiraju već na temperaturi tek nešto nižoj od ledišta. Ali s padom temperature struktura kristala se drastično mijenja. Dok je na temperaturi blizu ledišta pahuljica pločasta,  par stupanja niže već postaje štapićasta. A na -15°C pahuljice opet postaju pločaste, ali i bogate razgranate strukture. Upravo te promjene nešto je što znanstvenici ne znaju protumačiti, ali zahvaljujući tim promjenama sa snijegom dolazi i bogatstvo minijaturnih oblika. Ako blagdane provodite u krajevima gdje jelke uistinu rastu, a snijeg redovito pada i s običnim povećalom možete se zabaviti poučavajući snježne pahuljice ili tražeći dvije iste. Ako pak kod vas pak nema snijega, uživajte u priloženim fotografijama.