Priča se priča
Zelena je nova crna. Tako se bar čini, jer se u zadnje vrijeme sve češće razbacuje s pojmovima kao što su zelena gradnja, energetska učinkovitost i održivost, ponekad radi zvučnog učinka samih pojmova, no u većini slučaja ipak zbog toga što se sklop razmišljanja u skladu s 21.stoljećem konačno počeo mijenjati u nadasve poželjnom smjeru brige za okoliš. I to podjednako vrijedi i za arhitekte, građevinare, investitore, ali i građane koji s dotičnim profesijama nemaju baš nikakve veze, ali su stanari koji žele svoje domove učiniti boljima a utjecaj svojih životnih navika vide i izvan svoja četiri zida.
Tako se posljednjih dana naveliko priča o recikliranju smeća u (čak!) šest kategorija koje će nam za godinu dana, a prema novom zakonu koji je konačno definirao tko, što i kako, postati obaveza i za što ćemo neminovno biti kažnjeni ako na isti način ne postupimo, kažu. Istovemeno, određeni broj ljudi već godinama prakticira odvajanjo prikupljanje otpada, a u nekim slučajevima to čak funkcinira i na nivou čitavog grada, kao npr. u Čakovcu.
Također, već je neko vrijeme aktualna tema energetske obnove pročelja postojećih zgrada nedovoljnih pa i gotovo nikakvih izolacijskih karakteristika, a dosad su ostvarivani poticaji čija je veličina i dostupnost varirala po županijama, općinama i gradovima, no isti su se mahom referirali na obiteljske kuće. Od ove godine pak iščekujemo i poticaje za sufinanciranje ugradnje kućnih obnovljivih izvora energije i mjera energetske učinkovitosti na višestambenim zgradama, što znači da će svi oni koji žive u takvim zajednicama imati prilike aplicirati za sredstva iz tog fonda. Ne treba se puno truditi da bi se dosjetili primjera višestambenih zgrada ponosnih vlasnika najnižih energetskih razreda, od centra do Novog Zagreba, famoznih limenki ili kultnih stambenih tornjeva. Važnost takvih poticaja su kod nas prvi prepoznali Riječani koji su na taj način dosada uspješno obnovili više stambenih nebodera, a toplinske uštede koje su pritom postigli idu i do 40%. Na pitanje zašto baš Rijeka odgovor zasigurno leži u lokalnoj zajednici budući da su svi projekti krenuli na inicijativu samih stanara koji su prepoznali zajedničko djelovanje zajedničkim sredstvima kao jedini modus operandi usmjeren jasno zajedničkom cilju a to je vrijednost i kvaliteta života u njihovoj zajedničkoj nekretnini.
Ako ipak niste (ne)sretnici koji žive u spomenutim primjercima koji vape za energetskom obnovom, možda svejedno postoji nešto čime biste mogli unaprijediti svoje zgradu, ali i zajednički budžet stambene pričuve. Točnije mogli biste iznajmiti krov. Na stranicama zelenaenergija.org možete pronaći i regionalnu burzu krovova, odnosno popis svih krovova koje njihovi vlasnici žele iznajmiti za postavljanje solarnog fotonaponskog sustava, a pritom možete i uvrstiti svoj krov u bazu. Ugovorom o najmu krovišta tako se definira i sigurna godišnja zarada (koja se aproksimativno kreće od 1.500-2.000 eura) te postotak od prodaje proizvedene električne energije na rok od 14 godina. Po isteku ugovora krovna elektrana prelazi u vaše vlasništvo, a tvrtka specijalizirana za projektiranje, isporuku i održavanje projekata obnovljivih izvora energije vam paralelno za vrijeme trajanja projekta osigurava i besplatnu toplu vodu. Uvjet je minimalna krovna površina od 300 m2, a o svim drugim parametrima koji bitno utječu na efikasnost potencijalnog sistema kao što su sama lokacija, orijentacija, nagib krova ili pak broj sunčanih dana, možete saznati više ovdje. Naravno, bespućima interneta možete pronaći i niz drugih ponuda koje bi vam trebale pomoći u procjeni je li ovo baš idealno rješenje za vas.
Ako živite u višestambenoj zgradi s većom neiskorištenom adekvatnom krovnom površinom, dodatno informiranje i aktiviranje predstavnika stanara, ili možda čak i prijavljivanje na tu funkciju, zvuči kao dobar početak. Bilo da zaista govorimo o iznajmljivanju krova, korištenju poticaja za energetsku obnovu ili naprosto čekanja na neku drugu dobru priliku koju opet trebate dočekati – spremni.
DM
