Riječka džamija – najljepša u Europi

Prilikom posjeta lokaciji džamije na Hostovom bregu u Rijeci, tom kršnom brežuljku obraslom šikarom, nemojte se začuditi zateknete li se u društvu pastira s kozama. Prizor koji je nadrealan u urbanom kvartu, pojačava svoj dojam kad vas nakon toga dočeka pogled na cijeli Kvarner i impresivna građevina koja izvire iz gromača. U radijusu od 300 metara tu su se smjestile još i baptistička crkva (u desetljetnoj izgradnji) i katolička Crkva sv.Nikole Borisa Magaša iz 1988. godine.

Islamski centar u Rijeci, projekt nastao u koautorstvu Dušana Džamonje (koji, nažalost, nije doživio njegovu potpunu realizaciju) i arhitekata Branka Vučinovića i Darka Vlahovića iz zagrebačkog Arhitektonskog dizajn biroa “ADB”, ostvaren je 10 godina nakon provedbe natječaja. Često nazvana i “najljepšom džamijom u Europi” ova skulpturalna građevina zamalo nije izgledala onako kako nam je danas poznata. Više o okolnostima desetgodišnjeg projektantskog procesa i suradnji s legendarnim kiparom, razgovarali smo s projektantima iz biroa “ADB”.

Iza vas je 40-ak godina karijere tijekom koje ste ostvarili oko 300 različitih projekata, od sportskih kompleksa i mnogo urbanih i obiteljskih vila, stambeno-poslovnih objekata, hotela, do interijera te javnih garaža i javnih trgova. Kako je došlo do poziva na suradnju u ovom arhitektonsko-urbanističkom projektu kojim je osmišljen sakralni objekt sa svim popratnim sadržajima?

Dušan Džamonja je bio pozvan na natječaj za izradu urbanističko-arhitektonskog projekta Islamskog centra u Rijeci, a s obzirom na naše dugogodišnje poznanstvo, predložio nam je, kao arhitektima, zajedničku suradnju na ovom projektu, što smo mi vrlo rado prihvatili.

Skulptura Dušana Džamonje; noćni render ADB-a

Kuriozitet je da se ova monumentalna građevina zamalo nije realizirala. Naime, prvi provedeni natječaj je poništen kad je ustanovljeno da je pobjednički rad plagijat. Da nije bilo te okolnosti, danas bismo imali neko drugo rješenje. Kako to da ste propustili prvi natječaj i kako ste se nametnuli svojim projektom?

Počelo je zapravo nesretnom okolnošću! Projekt za prvi natječaj smo ozbiljno i kvalitetno izradili te ga poslali poštom u zadanom roku. Komisija za provedbu natječaja nije uvažila žig pošte te nam je rad vratila, a da ga pritom nisu ni otvorili. Investitor nikako nije bio zadovoljan rezultatima natječaja i prvonagrađenim radom te je razmišljao o odustajanju od realizacije cijelog Centra. Kad su se pojavile teze o plagijatu, investitor je počeo tražiti druga rješenja. Kako je nama projekt vraćen, a da ga nitko nije ni vidio, potrudili smo se projekt prezentirati investitoru, koji je bio oduševljen te ga je objeručke prihvatio i bio spreman za realizaciju, uz uvjet da se slože i stručne službe Grada Rijeke. U Rijeci smo ga predstavili pred stručnim tijelima Grada i gradonačelniku, koji su odmah prihvatili naše rješenje. Nakon toga se krenulo u pripremu i razradu.

Dušan Džamonja je ovim projektom potvrdio svoju dugogodišnju veliku ljubav prema arhitekturi. Poznato je da je, osim skulptura, crteža i skica, ostavio iza sebe 60-ak arhitektonskih projekata, između ostalog i dvije nerealizirane džamije u Bagdadu i Oranu te je svojedobno najavljivao da će njegova džamija izgledati kao monumentalna skulptura, dakle kao kiparstvo koje se približava arhitekturi. Vama je to bio prvi sakralni objekt?

Da, ne samo da nam je to bio prvi sakralni objekt, nego i prvi objekt pri kojem je od zadanog skulpturalnog oblikovanja trebalo doći do funkcionalnog arhitektonskog rješenja.

Kako je tekla suradnja s Džamonjom, kako ste “podijelili” autorske uloge? I koji su bili izazovi projektiranja Islamskog kulturnog centra, s obzirom na namjenu objekta?

S pokojnim Džamonjom je bilo ugodno surađivati. S obzirom da se radi o arhitektonsko-skulpturalnom rješenju, autorske uloge su se vrlo jednostavno „podijelile“. Dušan Džamonja je autor umjetničko-skulpturalnog oblikovanja džamije i minareta u sklopu Islamskog centra, čiji su autori – urbanističko-arhitektonskog projekta – Vlahović i Vučinović. Svaki projekt je, sam za sebe, izazov. S obzirom na specifičnu namjenu objekta, ovo je bio velik izazov, ali uz izuzetno dobru suradnju s investitorom, bilo je lakše nego što je to na početku izgledalo.

Džamonja je isticao da uvijek polazi od konteksta te da arhitektura pretpostavlja program, koji se, međutim, može rješavati i obrnutim putem. “Najprije rješavam prostorni problem jer mislim da arhitektura ne smije biti nametljiva i da se mora integrirati s pejzažom”, smatrao je. Jeste li i vi bili na tom tragu ili, poput Willema Jana Neutelingsa, smatrate da se lokacija treba pogledati tek nakon provedbe preliminarnih studija i izrade prvih nacrta?

Mi nismo odgajani na taj način. Naš proces stvaranja ipak ide paralelno. Uz poznavanje lokacije te zadane funkcije, analizom poznatih i pretpostavljenih parametara dolazite do oblikovanja i konstrukcije. Već činjenicom da nam je vanjska forma bila zadana, uobičajeni pristup projektiranju nije bio primjenjiv. No, sama ideja da se skulptura postavi na široki postament te orijentacija molitvenog prostora, definirali su rješenje džamije, neovisno o parceli. To se i potvrdilo nakon promjene lokacije.

Recite nam malo više o samoj građevini, od kojih se cjelina sastoji, o izboru materijala i površini. Koji su bili zahtjevi konstrukcije?

Koristeći prirodni pad terena, džamija s minaretom je smještena na pravilan postament – pješački trg – a svi ostali sadržaji Centra nalaze se u dvije etaže ispod platoa te na taj način ne narušavaju integritet skulpture. Akceptirajući tipologiju vjerskog prostora, projekt je podređen vjerskim pravilima, kao što su odvajanje muškaraca i žena u molitvenom prostoru, pozicija minareta s desne strane od ulaza, odvajanje ulaznog prostora na čisti i nečisti dio. Poštivanje tradicije ukazuje se elementom vode u eksterijeru i interijeru.

Džamija se sastoji od natkrivenog trijema, ulaznog hola u kojem je prijemni pult, sanitarija za muškarce, polica za odlaganje cipela te molitvenog prostora s mihrabom orijentiranim u smjeru jugoistoka, prema Meki. Na katu je molitvena galerija za žene i njihovi sanitarni prostori. U etaži ispod platoa smješteni su sadržaji Centra: polivalentna dvorana, ulazni hol s garderobom, sanitarije, kafe-bar i restoran, uprava s mediatekom, gospodarski sklop te natkriveno parkiralište, dok su u najnižoj etaži smještene prostorije za vjersku obuku, stanovi za imame i vjerske službenike te sobe za goste.

Od konstrukcije se zahtijevalo da premosti prostor bez ikakvih stupova, poštujući složenu igru nepravilnih kalota, koje se preko čelične konstrukcije u prorezima povezuju i oslanjaju jedna na drugu te čine jedinstveni nosivi sustav. Za nosivu konstrukciju odabrane su betonske ljuske, obložene inoks pločama vrhunske kvalitete, koje su sistemom „ventilirane fasade“ obložile kalote i pružile objektu jedinstven izgled.
Bruto razvijena površina Islamskog centra je ukupno 4.600 m2, od toga 3500 m2 zatvorenog prostora i 1.100 m2 otvorenog i natkrivenog prostora.

Građevina je oblikovana kupolama koje se izmiču. Primijetili smo da se u pomacima sa strane otvara metalnim “škrgama”, brisolejima. Jesu li pomaci u oblikovanju “skulpture” konceptualno rješenje ili funkcionalno, osmišljeno zbog izvora svjetlosti?

Velik broj skulptura Dušana Džamonje ima sličan koncept razigranih „kalota“ gdje se u pomacima javljaju štapićaste forme. Rješenje da se ti pomaci koriste za dobivanje difuzne svjetlosti se nametnulo kao jedino logično.

Danas, niti godinu dana nakon otvorenja, u tijeku su zamjene popločenja oko minareta. Poznato nam je da ste bili izuzetno zadovoljni suradnjom s izvođačem G. P. Krkom i voditeljem Sretanom Galjanićem, a primijetili smo i gabione u prizemlju Centra. To je rješenje nastalo u suradnji s izvođačem?

Što se tiče zamjene popločenja, mislimo da se radi o redovnom održavanju i čišćenju slivnika koji su ispod kamenog popločenja. Naime, popločenje je izvedeno apsolutno horizontalno, a padovi i slivnici su ispod kamena. Predviđeno je da se pojedine kamene ploče moraju demontirati kako bi se po potrebi moglo obaviti čišćenje. Gabioni su priča za sebe. To je element koji smo predvidjeli kao jedan od osnovnih u oblikovanju kompleksa, kako u okolišu i na platou, tako i u interijeru, koristeći materijal koji je nađen na licu mjesta. Nažalost, neki predstavnici investitora, a naročito izvođač, bili su protiv tog rješenja, jer ga nisu mogli sagledati u konačnici. Nakon višemjesečnog uvjeravanja i inzistiranja, drago nam je da su i najveći protivnici na kraju prihvatili i pohvalili odabrano rješenje, jer gabioni upravo i jesu jedan od prepoznatljivih i atraktivnih elemenata u oblikovanju Centra.

Ipak, na kraju je došlo do izmjena i nije sve izvedeno prema prvotnom projektu. Što je izmijenjeno i zašto?

Bitnih izmjena u odnosu na projekt nema. Objekt nije dovršen do kraja isključivo zbog nedostatka financija. Svod molitvenog prostora nije izveden u brončanoj žičanoj mreži kako je zamišljeno i projektirano, već je to bijela površina koja djeluje pomalo siromašno i nedorečeno. Unutarnje uređenje javnih prostora na donjoj etaži nije dovršeno, već je privremeno improvizirano. Dogodio se i oblikovno neprihvatljiv spomenik u okviru parcele Centra, okoliš nije do kraja realiziran… Nadamo se da će se i to dovršiti jednog dana kada za to bude dovoljno sredstava.

Znamo da je bilo prepreka u prihvaćanju projekta od strane lokalnog stanovništva, naime objekt je praktički integriran u naselje, a radili su se i određeni kompromisi, s obzirom na visinu minareta. Jeste li vi, uslijed svih nametnutih kompromisa, “kompromitirali” početni projekt ili ste na kraju zadovoljni rezultatom?

Nakon promjene lokacije došlo je do korekcija u projektu s obzirom na konfiguraciju tla, ali se od osnovne ideje i koncepcije cijelog kompleksa nije odustalo. Minaret je u izvornom projektu – prema oblikovanju Dušana Džamonje – bio visok 35 metara. Na prigovor stručnih službi Grada, pristalo se na kompromisno rješenje i visinu od 23 metra, što je uzrokovalo manje preoblikovanje u smislu dodatnog plašta oko jezgre, kako je u konačnici i izvedeno. S obzirom na umjetničko-skulpturalno oblikovanje, mislimo da bi bilo bolje da je minaret ostao viši. Manje promjene u toku razrade i realizacije nisu „kompromitirale“ početni projekt, jer se osnovna koncepcija i oblikovanje nisu mijenjali. Zadovoljni smo onim što je dosad izvedeno te se nadamo da će se objekt do kraja i dovršiti prema projektu.