Sama vezem svoje reproduktivne organe

Kao sporedni ženski lik iz devetnaestostoljetnog romana koji sjedi u salonu i bavi se ručnim radom dok ostali rješavaju važna životna i društvena pitanja, Dina Rončević provela je tri dana za stolom u kutu splitske Galerije umjetnina staloženo stvarajući svoj rad dok su svi ostali užurbano postavljali izložbu Država u krevetu. Dina koju poznajemo kao mehaničarku iz strasti, koja u svojim radovima hrabro ulazi u domenu onog što je društvo pripisalo isključivo muškarcima te tako ukazuje na postojeće rodne asimetrije, ovom je prilikom okrenula poziciju i progovorila jezikom koje je društvo pak namijenilo upravo ženama, jezikom ručnog rada koji se odvija u sferi intimnog i privatnog, te nema utjecaja na javni diskurs. Sa jednakom strasti kao auto-mehanici, umjetnica je ovom prilikom pristupila nježnim roza krpicama, koncima i vunama.

3

4

Međutim, za razliku od ranije spomenutog ženskog lika iz romana kojeg takav rad stavlja u poziciju pasivnog promatrača, krajnji rezultat Dinina rada, sada na zidu galerije, aktivno propituje poziciju žene u društvu. Rad pod nazivom „Meni se stvarno ovdje ne sviđa“ prikaz je ženskog reproduktivnog sistema kojeg samo mekoća izrade i dekorativnost materijala razlikuju od udžbeničkih prikaza istog. Dina je ovaj prikaz izradila od spužve obložene raznim tkaninama, omotane vunom te ukrašene dugmadima i mašnicama. Tek dvije trake koje nježno omotaju jajovode, te koje su ukrašene roza mašnicama, upućuju na problematiku kojom se krije iza rada.

1

2

Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece u članku 8. određuje da se sterilizirati može samo osoba iznad 35 godina. Tematika uplitanja države u osobno kojom se bavi izložba, ovim radom otvara specifično pitanje prava na odabir ne-rađanja koji ovim zakonom nemaju žene mlađe od 35 godina, one koje žele sterilizaciju kao zahvat koji bi im trajno spriječio neželjeno začeće. Premda bi se postavljanje dobne granice i moglo opravdati inzistiranjem na karakternoj stabilnosti kakva se ne traži za mnoge druge odluke, medicinska činjenica da plodnost kod žena naglo opada nakon 35. godine jasno ukazuje da ovaj zakon žene gleda isključivo kroz njihovu reproduktivnu funkciju te im ne dozvoljava da o istoj donesu vlastitu odluku, barem ne dok ima šanse da ispune svoju obavezu rađanja. Ne sviđa li se autorici društvo u kojem živi pa ne želi u njega donijeti dijete ili nam kroz naslov želi poručiti da joj se ne sviđa do koje mjere se država upliće u privatnost – na kraju nije niti bitno. U razmišljanju o ovom radu treba se opet vratiti na općenito.Već odabirom same tehnike autorica odabire svoj kontekst, kontekst koji joj je društvo dodijelilo kao ženi, kontekst osobnog i obespravljenog. Koristeći upravo specifičnosti njegova jezika autorica ovdje progovara o asimetrijama koje postoje između te pozicije i dominantnog sistema.

7

Foto: Tihana Mandušić