Seks u javnom prostoru grada
„U gradu je netko uvijek budan“, jedna je od izgovorenih rečenica u filmu Alaina Resnaisa „Hirošima, ljubavi moja“. Tome pridodati možemo da u gradu netko uvijek vodi ljubav, i to ne nužno unutar neka četiri zida. Naime, prostor grada uvijek je bio i prostor manifestacije seksualnog, bilo da je riječ o nesvjesnom ili samom seksualnom činu koji se onda može dogoditi, i dogođa se, na najrazličitijim otvorenim prostorima. Štoviše, iako neočigledna, seksualna aktivnost u javnom prostoru sastavni je dio života grada. Kako drugdje, tako i u zagrebačkom slučaju pojedine su lokacije već godinama, pa i desetljećima, prepoznatljive po upravo takvoj upotrebi prostora, a svodimo ih pod zajednički kolokvijalni naziv – „fukodromi“ (rjeđe i „jebodromi“).
Razlozi upotrebe fukodroma mogu biti različiti: od nedostatka zatvorenih prostora na raspolaganju ljubavnicima do fetišizma u kojem seksualna stimulacija dijelom proizlazi i iz mjesta.
Neke su karakteristike takvih prostora zajedničke svim fukodromima, od toga da se najčešće radi o lokacijama koje su manje frekventne, a to znači i manje očigledne, ali istovremeno lako dostupne autom, odnosno da su dalje od nadzornih kamera i javne rasvjete budući da fukodromi u velikoj mjeri funkcioniraju noću kada mrak osigurava dodatnu privatnost.
Dok uz preduvjet nekakve privatnosti obilježja fukodroma može imati praktički bilo koje mjesto unutar grada ili mnoga od njegovih rubnih područja, neka od njih su ipak najpoznatija: primjerice dijelovi Jaruna, Maksimira, Dotrščine, Grmoščice, savskog nasipa, prostora uz zgradu INA-e u Novom Zagrebu i općenito razna parkirališta poput onoga uz Krematorij ili PMF, potom Savske Opatovine, Zelene magistrale i svakako Medvednice s koje Zagreb gledan noću poprima i filmske dimenzije. U potonjem slučaju ono što je manje isticano je sporadična živost sljemenske ceste gledane iz grada, kada se u mraku i prostranstvu šume svjetla automobila povremeno pojavljuju i potom nestaju u trenutku kad je pronađeno odgovarajuće mjesto. Sljemenski fukodrom jedan je od najfrekventnijih pa, osobito vikendom, nije ni najjednostavnije pronaći slobodno mjesto od brojnih u mraku parkiranih automobila na za to odavno utabanim stajalištima.
Klasični fukodromi su općenito vezani uz automobile, ali, dakako, postoje i oni koji nisu, no tu se donekle mijenja i terminologija. Npr. tzv. Štajge, koje funkcioniraju u gay subkulturi, nalaze se u nekim od gradskih parkova koji nude skrovitije ambijente, a najpoznatije su npr. u Botaničkom vrtu, Jarunu i Maksimiru ili, nekad, na Strossmayerovom trgu, što je uglavnom nestalo zbog uređenja prostora i zbog, prije svega – rasvjete. I na nekim drugim lokacijama u gradu su s uređenjem zapuštenih prostora uglavnom nestale i seksualne prakse, npr. s Bundeka ili livade, nekad šikare, iza autobusnog kolodvora. Tamošnje se tajne aktivnosti potom sele na neke nove lokacije. Slučaj Bundeka i obližnjeg parka Vjekoslava Majera zanimljiv je i utoliko što su ti javni parkovi u potpunosti lišeni svih grmašica. Bundek na temelju slabog krajobraznog rješenja, ali i razmišljanja da se spriječi upravo seksualna aktivnost koja je bila karakteristična za lokaciju dok je bila zapuštena, dok su u Majerovom parku grmovi porezani također s obrazloženjem da se tamo okupljaju „pervertiti“. Ukoliko je postojao, problem je trebalo rješavati npr. policijskim ophodnjama, a ne poništavanjem krajobraznog rješenja ili u slučaju Bundeka njegovim zakidanjem već u planiranju.
U pristupu fenomenu fukodroma te analizi tipologije prostora s takvom upotrebom, pažnja se može pridodati i tome na koji uopće način urbani oblici utječu pa i stimuliraju ili ograničavaju i narušavaju potencijal seksualne aktivnosti u otvorenom prostoru grada. Dok infrastrukturu klasičnog fukodroma uglavnom čini mirno mjesto gdje se može parkirati, na drugim mjestima je poželjan sadržaj za gradske ljubavnike i komunalna oprema, poput npr. klupa.
Sam spolni čin na javnom mjestu formalno je prekršaj i potpada pod remećenje javnog reda i mira, odnosno „vrijeđanje moralnih osjećaja građana“. Prema Prekršajnom zakonu,“onaj tko na javnom mjestu spolno opći s osobom starijom od 15 godina ili na drugi način zadovoljava svoju ili tuđu pohotu pred takvom osobom kaznit će se novčanom kaznom od tri do pet tisuća kuna ili kaznom zatvora do 30 dana.“ Dakle, praksa nije bezopasna, no čini se da se u određenoj mjeri tolerira, i to upravo na nekima od lokacija koje su prepoznatljive kao fukodromi gdje gotovo u pravilu nikakvog remećenja javnog reda i mira nema jer se većina aktivnosti odvija u automobilu i mraku, daleko od pogleda. No, premda organi reda i mira u nekoj mjeri toleriraju tu praksu, neke od lokacija u gradu usputno je izbjegavati, npr. parkiranje u blizini nadziranih objekata gdje su veliki izgledi da privatnost bude narušena policijskom ophodnjom. Primjer takve lokacije je npr. ulica Vrhovec, sa zapadne strane kompleksa Ureda predsjednika Republike.
Fukodromi su, s jedne strane odraz potrebe, a s druge i načina na koji se prostor spontano prisvaja pa kao društvena praksa postaje prepoznatljiv i onima koji ih nužno ne koriste.
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija
