Što spavaća soba govori o djeci?
Što spavaća soba može reći o osobi koja u njoj spava pitanje je s kojim je fotograf James Mollison ušao u projekt naziva “Gdje djeca spavaju”. S obzirom da mu cilj nije bio naglasiti individualnost svakog djeteta kroz prostor u kojem odrasta, već ukazati na kompleksne društvene, ekonomske i kulturne faktore koji uvjetuju taj prostor pa time i pojedinca u njemu, autor u svojim fotografijama razdvaja djecu od prostora, tj. stvara parove fotografija u kojima jedna fotografija donosi portret djeteta a druga sliku prostora.
Na neutralnoj pozadini pojavljuju se portreti djece koji jesu osobni i izražajni ali koji ne stavljaju u prvi plan njihovu socijalnu poziciju. Prikazuju ih kao djecu, tj. iste i ravnopravne. Odjevne predmete te druge atribute koji se pojavljuju na ovim portretima možemo pripisati njihovoj svakodnevnici ali i nekoj dječjoj igri.
Na fotografijama koje opisuju njihov životni prostor te dvosmislenosti pak nema. Socijalni uvjeti u kojima djeca žive ovdje postaju jasni, atributi sa slika dobivaju svoj kontekst. Prostor ovdje postaje nositelj značenja ovih parova fotografija. Upravo opisujući prostor autor ostvaruje svoj angažman oko dječjih prava. Fotografirajući djecu i njihove sobe diljem svijeta, od ratom zahvaćenih područja, siromašnih krajeva trećeg svijeta ali i bogatih urbanih zona zapadne civilizacije na vidjelo izlaze kulturne, ekonomske ili pak društvene asimetrije kroz koje očitavamo nejednakosti odrastanja.
Pokretač ovog projekta, knjige “Gdje djeca spavaju” u kojoj su objavljene fotografije, bila je ideja da se samoj djeci približe životi njihovih vršnjaka diljem svijeta te razvije suosjećajnost. Ipak, knjiga i fotografije zanimljivi su i odraslima kao umjetnički dokument o siromaštvu i privilegijama koje postoje u današnjem društvu.
