Unutar zagušenih sustava društva u kojem živimo, većina usluga i ideja imaju neke svoje birokratske predstavnike koji su smišljeni ne bi li nam olakšali ultrabrzi, prenatrpani životni ritam. Za svako područje naših interesa više-manje postoji nekakva službena infrastruktura kojom bismo morali brže i lakše ostvariti ono što smo naumili, no kaotična količina ljudi i ideja uglavnom rezultira sustavnim zagušenjem u kojem birokracija postaje sama sebi svrha i poanta.

O takvim sustavima danas ovisimo više nego ikada prije, pa bilo kakvo odstupanje od istih zna privući poprilične količine pažnje.

Jedna od takvih situacija je prenamjena javnih telefonskih govornica u New Yorku, projekt John Lockea. 17 milijuna mobitela u gradu s nešto više od 13 tisuća govornica, sasvim jasno daje naslutiti intenzitet korištenja potonjih. Ovaj objekt koji postoji samo u javnom prostoru još uvijek nosi naslijeđe nekih prošlih vremena u kojima je komocija komunikacije mobitelom bila poprilična apstrakcija i danas postoji samo kao usputni podsjetnik (ako ih se uopće sjetite primijetiti uz put) na osobne anegdote i eventualno kao parcijalni zaklon od naglih kiša koje vas zateknu nespremne.

Ovaj anakronistički, vremenom i tehnologijom pregažen relikt, još uvijek drži svoje uglove i kvartove i osim potpunog demontiranja i uklanjanja, na tren se činilo kao da nema previše mogućnosti za preinaku njihove budućnosti.

Tu se vraćamo na one sustave s početka. Lockeov “Odjel za urbano poboljšanje” (“Department of Urban Betterment” – DUB) pronašao je način kako pretvoriti dobre stare govornice u nova mjesta susreta obostrane koristi i znatiželje. Projektom “telefonskih knjižnica” iskoristio je postojeću fizičku infrastrukturu nečega čija je namjena skoro pa isčeznula i pomogao stvoriti novi sustav „odterećen“ viškovima posrednika.

Dizajnirao je jednostavne police žarkih boja koja se implementiraju u govornice i napunio ih doniranim knjigama. S obzirom da u svijetu već dugo (a bogme i kod nas u određenoj mjeri) postoji ideja Bookcrossinga, čini se da bi joj ovaj DUB projekt mogao puhnuti svježi vjetar u jedra.

Osim odlične ideje i praktične izvedbe, čini nam se da je “knjižnica iz telefonske govornice” i sjajan društveni eksperiment koji bi (prežive li knjige i police klasične vandalske idiotarije) mogao današnje društvo podsjetiti na davno zaboravljene mogućnosti eliminacije (ili barem smanjivanja) birokratske infrastrukture iz svih pora ljudskog postojanja.

Uostalom, ovakvim idejama ne trebaju gotovo nikakve financijske injekcije, samo malo dobre volje i suradnje. A sjeća li se još itko kako to ide?


TAGS: grad, javni prostor, javno dobro, knjige, knjižnica, koncept, mobitel, produkt dizajn, telefon,


Share |