Zabavno dječje “muzejsko” igralište

U Zagrebu ste s djecom za lijepa proljetna dana i želite vidjeti nešto novo … zamislite da se nalazite negdje na Jarunu, u Gradu Mladih, uz Bundek ili možda na nekoj manje poznatoj lokaciji …. stižete na livadu okruženu drvećem i grmljem na kojoj se nalaze sprave za igranje kakve sve rjeđe nalazite na današnjim dječjim igralištima: metalne penjalice, tobogani sa drvenim daščicama, njihaljke s drvenim sjedalicama koje škripe, stari vrtuljci. Iza njih nailazite na nekoliko pješčanika – okruglastog su oblika, ograđeni daščicama ili kamenim kockama, kao prije nekoliko desetaka godina – a pored njih je jedan vrlo veliki, pravi mali bazen pun pijeska. Djeca se vesele pješčanicima, kojih je, iz tko zna kojih razloga, sve manje na današnjim igralištima.

4 Rudes

2 Medvescak-BlokSubicevaZvonimirovaUlicaCrvenogKriza

11 Trnje2

Na drugoj strani poljane se nalazi druga skupina nekad uobičajenih sprava, još rjeđih, u Zagrebu je takvih samo još nekoliko, a neke vrste su već potpuno iščezle. Tu su metalni vlakovi (vidljivi još na Dubravkinom trgu na Kanalu, na igralištu kod “Raketa” na Vrbiku ili u Rudešu, pored Jablanske ulice), metalni auto (posljednji je prije 3 godine preseljen sa školskog igrališta Osnovne škole Prečko), čamac (posljednji u gradu se nalazi kod Ulice Lavoslava Ružičke na Vrbiku), raketa (koja je nekada krasila dječje igralište na Srednjacima), brod (kakav se danas može naći samo još u Trnskome). Naravno, djeca hrle ka nepoznatim spravama i sljedećih pola sata se ne mičete iz tog livadnog kuta.

1 DubravkinTrg-Kanal

Metalni vlak se još uvijek može vidjeti na Dubravkinom trgu na Kanalu

9 trnsko-brod

Ovakav brod se danas može naći samo u Trnskom

Iza igrališta se nalazi paviljon u kojem se nalazi zbirka posvećena povijesti dječjih igrališta u Zagrebu. Tu su stare fotografije, zapisi iz novina, nacrti … spominje se jedno od najstarijih (možda i najstarije?) dječjih igrališta Zagreba, ono na Langovu (nekada Nadbiskupskom) trgu, koje je djelovalo u kratkom periodu početkom 20. stoljeća. Tu su i podsjećanja na prva suvremena dječja igrališta iz 30-ih godina 20. stoljeća, ono na Trgu kralja Petra Krešimira IV (1937./1938., autora pejsažnog arhitekta Cirila Jegliča) i u Zorkovačkoj ulici na Trešnjevci (1939./1940., autora Cirila Jegliča i Smiljana Klaića), koja potječu iz zlatnog doba širenja i urbanizacije Zagreba. Uz stare fotografije možete saznati ponešto i o nastajanju parkova u kojima se dječja igrališta nalaze te kratki pregled najistaknutijih objekata namijenjenih djeci iz toga doba – da li ste znali da je Dječji vrtić “Bajka” na Trešnjevci (Zorkovačka ulica) jedan od najstarijih vrtića u Zagrebu? Otvoren je 1932. godine pod nazivom “Gradsko dječje sklonište za radničku djecu”, kao treća ustanova za socijalnu skrb radničke djece u Zagrebu. Dok se djeca i nadalje igraju na igralištu vi pregledavate kopije starih novinskih isječaka, a na ekranu u kutu se prikazuju isječci iz starih dokumentarnih filmova …

7 srednjaci-OvdjeJeNekadBila Raketa

Srednjaci : Ovdje je nekad bila raketa

14 Trnje4

10 trnje1

A sada se polako vratimo u stvarnost. Čini li vam se zanimljiv ovakav pogled u povijest zagrebačkih dječjih igrališta? Mislite li da bi ovakvo “muzejsko igralište” bilo zanimljivo i djeci?

Naravno, muzej kakvoga sam opisao u prethodnim recima košta: objekt, postav, osoblje … No, najjednostavnija verzija tog muzeja, opremljena samo starim spravama za igru, ne bi smjela biti skuplja od postavljanja bilo kojeg običnog igrališta, stare sprave bi se tokom preuređenja drugih igrališta jednostavno mogle premjestiti na ovo ovdje, umjesto da sprave idu u rashod mogle bi se prebojati i postaviti na to muzejsko igralište. A paviljon i sve ostalo bi se moglo naknadno dograditi ukoliko bi za to bilo interesa ili bi se odabrani dodatni materijali mogli jednostavno izložiti na vanjskim panoima.

5 skolicaTrnsko

8 rnsko2

I dječja igrališta su dio naše svakodnevice, slika naše kulture, nekad i sad. I kroz njih je moguće čitati povijest – povijest odnosa prema djeci, povijest oblikovanja, povijest pejzažnog uređenja, povijest razvoja tehnologije.

Vjerujem da bi ovakvo mjesto bilo zanimljivo i današnjoj djeci, ali i njihovim roditeljima koji sigurno još pamte izložene sprave iz svojeg djetinjstva .. a isto tako vjerujem da bi ovakvo mjesto, uz pametno vodstvo, moglo biti zanimljivo i posjetiocima izvan Zagreba i Hrvatske, mogao bi to biti mali zgodni detaljčić kojim bi Zagreb pokazao brigu prema svojoj gradskoj povijesti i ne posve običnom idejom zaintrigirao svoje posjetioce.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija