Naša Plupa nije glupa!

Dobili smo prvu „Riječku klupu“- „Plupu“, koja očekivano, nije prošla neopaženo. Mladi autori Jelena AzinovićJaša Zelmanović domislili su se nekonvencionalnog rješenja, korištenja bokobrana u funkciji klupe.

„da je duhovito i da ima priču, vezanu za ljude, brodove i more vidljivo je na prvi pogled. meni se jako dopalo jer se prema ljudima klupe odnose kao odbojnici/bove prema brodovima. amortiziraju dodir s kopnom. to je za mene elegantno rješenje. čovjek je brod, pitaj ribare, jedriličare, koga god da plovi. složit će se. a da im ne bih volio biti u koži, ne bih, jer neće biti lako postići u izvedbi ono što se traži. no, što je lako? odgovor glasi: sve što je dosadno“, bio je jedan od ( rijetkih pozitivnih) komentara na izbor pobjednika Riječke klupe koji su se ovih dana našli na stranicama pogledaj.to.

Ljudi su brodovi, klupe su bokobrani, što je zapravo idealna metafora koja opisuje Plupu.

Uhvatili smo autore Jelenu i Jašu u nekonvencionalnom okruženju u blizini  trgovine za nautičku opremu Nautika Store koja nam je posudila rekvizite za snimanje – bokobrane. Autore smo postavili u situaciju testiranja klupa, ali i popričali s njima o svemu što se posljednjih par dana događalo. Pogledajte što kažu Jelena i Jaša:     

Što ste očekivali od natječaja i jeste li priželjkivali nagradu?

Natječaj nam je bio primamljiv zbog mogućnosti  zajedničkog sudjelovanja na projektu, slobode koju smo iščitali iz zadatka te želje da ponudimo nešto drugačije. Naravno da je i financijski faktor imao ulogu. Pretpostavljam da se većina  sudionika, kao i mi, nadala pozitivnom ishodu.

Vaš je projekt izuzetno prepoznatljiv, jeste li u procesu razrade već razmišljali o klupi kao brendu grada?

Projekt je uočljiv, njegov „trenutak“ je u tome da nije očekivan, te samim time plijeni pažnju ( negativnu ili pozitivnu). To nismo niti mogli, niti željeli izbjeći. Iako nismo razmišljali o rješenju kao  svojevrsnom brendu grada, vjerujemo da će se to s vremenom i primjenom samo pokazati.

*Jaša Zelmanović i Jelena Azinović

Kako je nastao koncept? U“ tren oka“ ili je proces rada bio dugotrajan, premda rješenje sugerira brzinski odgovor na zadatak?

Ovo ljeto smo se našli u situaciji da smo na Molo Longu proveli nekoliko sati čekajući katamaran za Susak. Gledajući potez od Riječkog terminala primijetili smo da je riječ o dosta monokromnom dijelu grada, dok smo kroz prijašnja iskustva Rijeku doživjeli kao dosta „živ“ grad. Na katamaranu smo isprobali bokobrane koji su se nalazili na palubi, te smo primijetili da su ugodne i dosta izdržljive. Tu smo prvi put pomislili kako bi se bokobrani mogli iskoristiti za sjedenje i za naš projekt. Doduše, prvo je nastao koncept za rješenje za rad 86B, a kasnije smo došli na ideju o tome da ponudimo i drugo rješenje; nekako je  jedno vodilo drugom.

Plagijat je po definiciji kopiranje intelektualnog vlasništva bez znanja autora, a u kritikama vas optužuju za plagiranje, evo prilike za vaše obraćanje javnosti?

Nastojeći ponuditi idejno rješenje, a ne vizualno, smatrali smo da izvor fotografije i nije toliko bitan (nismo projektirali bokobrane, već  se koristili postojećima koje smo prilagodili konceptu), jer bismo ga inače naveli. Natječaj nije bio za vizualno rješenje (plakat, simulaciju ili montažu), već za idejno rješenje. Ideju prenamjene bokobrana u element urbane opreme nismo nigdje vidjeli, time ni ne smatramo da smo išta plagirali, već jednostavno nije bilo potrebe za npr. kupovanjem fotografije ili projektiranjem istih, kada je ovo rješenje bilo jednostavno savršeno za ono što smo htjeli prezentirati. Geneza elemenata fotomontaže činila nam se u tom slučaju nebitnom, kako u našem slučaju pa tako i kod ostalih radova.

Pitanje iz publike; kako ste predvidjeli da netko od 70+ sjedi na ovakvoj klupi ili smatrate da je u kontekstu koncepta to nevažno?

Nismo to predvidjeli, jednako kao što nismo ni predvidjeli kako će primjerice slijepa osoba prići našem rješenju, ne zato jer smatramo da je to nevažno, već zato jer  nam nije bila namjera projektirati inkluzivnu klupu, a kroz tekst natječaja ( koji je bio dosta otvoren ) učinilo nam se da za istim nema ni potrebe. Nismo željeli dizajnirati idealnu klupu, već ponuditi našu viziju „Riječke klupe“, budući da je natječaj predviđao sudjelovanje dizajnera,  umjetnika i arhitekata. Također nas prozivaju da se bokobran lako može oštetiti. Da, elementi klupe nisu „foolproof“  (otporni na vandale), no vrlo su lako dobavljivi, jeftini i zamjenjivi, za razliku od nekih drugih materijala.

Kakvo je vaše prethodno iskustvo na sličnim stvarima, jeste li već sudjelovali na ovakvim natječajima?

Jelena: Sudjelovala sam na različitim natječajima, izložbama, projektima, kako kroz studij,  tako i izvan njega, ali nisam još sudjelovala na nekom projektu vezano uz klupu.   Sudjelovanjem na različitim projektima stječu se i razna iskustva, tako da mi je normalno i razumljivo da su i reakcije ljudi različite.

Jaša: Kroz dizajnersku praksu dosta se susrećem sa natječajima, oni dio su svakodnevnog rada. Imao sam priliku sudjelovati na sličnom natječaju vezanom uz osmišljavanje klupa „Sit down Zagreb“, gdje sam na isti način pristupio rješavanju pitanja klupe – jednostavno i zabavno. Natječaj mi nije donio nagradu ni uspjeh, no danas klupu imam kao idejni projekt zahvaljujući natječaju. Moj projekt možete pogledati ovdje. Iskustva sa natječaja su različita, svaki natječaj ima svoje posebnosti.

Je li kombinacija grafički dizajner + kipar za ovakav zadatak bila idealan spoj?

Jelenu nekad treba „obuzdati“, a Jašu „razuzdati“, tako da je ova kombinacija ispala sjajna!

Od čega danas žive mladi grafički dizajner i kiparica?

Mladi grafički dizajner živjet će od klupe, a mlada kiparica od skulpture klupe! 🙂

Jaša: Trenutno živim od struke i nisam nezadovoljan, veseli me raditi ono što volim. Pola radnog vremena posvećujem „pravom poslu“, dok se ostatak vremena igram i uživam u ovakvim projektima. Nakon diplome na Studiju dizajna, zajedno s nekoliko kolega, odlučio sam se na zajednički prostor za rad, tako da izvan radnog vremena nastojim raditi na različitim projektima, grupnim i individualnim.  Dio radova nastojim ažurno objavljivati  na portfoliu  www.jasa.zelmanovic.com, pa o mome radu tamo postoji nešto više informacija.

Jelena: Uz kiparstvo, bavim se i restauracijom koja mi omogućuje da se u ostalo vrijeme bavim onim što me ispunjava, a to je upravo kiparstvo. Prije nekoliko mjeseci diplomirala sam na ALU u Zagrebu,  a trenutno sam u fazi pripremanja nekoliko izložbi, te planiranjem novih radova.

Vaši komentari na komentare?

Ljudi imaju pravo na mišljenje (kakvo god ono bilo, ako nas pitate), a to kako će ga i hoće li ga izraziti, njihova je stvar. Svaka konstruktivna kritika uvijek je dobrodošla.

Demoraliziraju li mlade kreativce ovakve negativne reakcije, uglavnom anonimnih pojedinaca, simptomatične za slične projekte i svježe, drugačije ideje?

Kako je sadržaj natječaja u potpunosti javan, prostor za komentare postoji, stoga nije neočekivano da će postojati i rasprava. U kojem smjeru će ona voditi, nije na nama.

Dapače, postoji cijeli projekt posvećen tome u obliku rokovnika Ostvari.to, čiji koncept govori upravo o fenomenu javne rasprave, kritike i motivacije mladih autora.

Mizonizam je nešto što nas ne iznenađuje te  nas samim time ni ne pogađa pretjerano.

Sigurno ste pregledali i sve ostale pristigle radove, imate li favorite i jeste li bili iznenađeni nekim drugačijim pristupima zadatku?

Pristiglo je puno radova, pokrivena su razna područja. Koliko smo primijetili, bilo je baš svega, mnogo različitih rješenja i pristupa. Lijepo je vidjeti  sve radove na jednom mjestu. Puno autora može se ponositi svojim rješenjima, jer te klupe ne nestaju, one ostaju zauvijek kao koncepti i možda baš jednog dana budu realizirane unutar nekog drugog konteksta.  I naravno da imamo favorita, ali pssst; to je tajna.

Prije početka predizborne šutnje; za koga u izboru drugog pobjednika navijaju Jelena i Jaša?

Netko je dobio naše glasove, ali šutimo i dalje. 🙂

Ukoliko niste do sad, više o Plupi pogledajte ovdje.

s Jelenom i Jašom razgovarali su Petra Tomljanović i Ivan Dorotić

fotografije: Ivan Dorotić

hvala Nautika Store – Trgovina nautičke opreme – Zagreb