Bespravna gradnja na Marjanu događa se stalno

Društvo Marjan, najstarija splitska udruga osnovana je 1903. godine radi – kako stoji u statutu – “urešivanja i poljepšavanja Marjana, te unapređivanja osjećaja i smisla za prirodne ljepote kao sredstva za tjelesni i estetični uzgoj”. Danas, stotinu i nešto godina kasnije, fokus Društva više nije pošumljavanje, već zaštita šume u splitskom parku prirode i to prije svega od betonizacije i divlje gradnje, a to je izgleda znatno teži zadatak, jer po Marjanu se zadnjih desetljeća nemilice gradi.

Srđan Marinić, član Društva od 2003., a predsjednik posljednje dvije godine, najeksponiranija je figura u toj borbi za zeleni Marjan, te je, budući da se oko gradnje u atraktivnoj zelenoj zoni vrti značajan novac, mnogima stao na žulj. Primjerice bivšem gradonačelniku Željku Kerumu, koji je htio, pa nije uspio graditi na Marjanu, a onda i aktualnome Ivi Baldasaru, koji se uoči lokalnih izbora kleo u zaštitu Marjana, da bi kasnije potpuno promijenio ploču, te usput, kada je zbog toga bio prozvan, mimo procedure ukinuo financiranje Društva. Duga je lista neprijatelja koje je Marinić nanizao zalažući se za zeleni Marjan. Na njoj su konzervatori, gradski službenici, arhitekti, političari svih orijentacija, poduzetnici, veliki i mali bespravni graditelji, te mnogi drugi sudionici lukrativnog marjanskog hranidbenog lanca.

Nakon što je njegova funkcija u Društvu Marjan bila profesionalizirana, Marinić je etiketiran kao “uhljeb”, a protiv njega podignuta je i kaznena prijava zbog rušenja poslovnog ugleda, kao odgovor gradskih struktura na kaznenu prijavu koju je Društvo podiglo protiv dva ravnatelja Javne ustanove za upravljanje park šumom, zbog zloupotrebe položaja i malverzacija sa zemljištem. Marinić je danas ponovno volonter, ali i dalje, zajedno s kolegama iz Društva Marjan te u suradnji s drugim udrugama civilnog društva, glasno upozorava na brojne zloupotrebe i nepravilnosti vezano uz splitsku park šumu. Upravo zato s njim smo, samo nekoliko dana nakon što je izglasano da će se mijenjati splitski GUP, čime će se izgleda legalizirati i dio bespravne gradnje u park šumi, porazgovarali o aktualnoj situaciji na Marjanu.

Za kakav Marjan se DM i vi osobno zalažete?

Za sačuvan Marjan s riješenim pitanjima koja postoje već desetljećima, a sva su spomenuta u kodeksu za Marjan, koji ima 25 točaka. Mislim da je najveći problem Marjana bespravna gradnja, jer kad se jednom nešto izgradi na zelenoj površini, ona nikada više neće biti zelena, izgubljena je zauvijek. Drugi problem je promet, a treći održavanje.

Prva voda, Marjan

 

Aktualno je pitanje legalizacije bespravne gradnje. Što mislite, u kojem smjeru će to ići?

To je pitanje za gradonačelnika Ivu Baldasara, njegovog savjetnika za urbanizam Dražena Pejkovića i pročelnicu službe za prostorno planiranje Ružicu Batinić Santro. Oni su uostalom na posljenjoj sjednici Gradskog vijeća i sami potvrdili da bi trebalo prekršiti tri zakona kako bi se legalizirale kuće na Marjanu.

Podnijeto je 75 zahtjeva za legalizaciju gradnje na Marjanu. Što se sve želi legalizirati?

U vijećničkim materijalima priložen je dokument koji potpisuje Teo Vojković, gdje on predlaže legalizaciju svih objekata. A tu ima svakakvih zahtjeva, od bespravno izgrađenih zidova, do višekatnica sa stanovima za prodaju (više ovdje). Ne može to tako. Prvi kriterij trebao bi biti što je rekla ministrica, da se neće rušiti objekti u kojima se živi i čijim stanarima je to jedini smještaj. Jer što je onda s onima koji imaju vikendice tamo, ili s onima koji su gradili s namjerom da prodaju? Iz vijećničkih materijala ne vidi se što je što, iz toga pravu sliku ne mogu dobiti niti vijećnici, niti javnost.

Društvo Marjan je zauzelo stav da ako Grad Split ne želi rušiti zbog socijalne osjetljivosti, da se takvi objekti ne ruše, ali da ostanu u prostoru pod određenim uvjetima. Ipak, događa se apsurdna situacija, da je Grad svojim nedjelovanjem dozvolio 75 bespravnih gradnji u zaštičenoj park šumi, a gradske strukture sad odlučuju o legaliziranju tih objekata. Pa se pitam zašto netko nije radio svoj posao, te je li netko u toj priči korumpiran, jer tu se vrte veliki novci.

Kada je nabujala bespravna gradnja na Marjanu i tko je kriv za to?

Ekspanzija gradnje dogodila se nakon gradonačelničkog mandata Nikole Grabića. Od Ivice Škarića pa nadalje, za mandata svake gradske vlasti događale su se strašne stvari. Društvo Marjan već desetljećima upozorava da se stalno događa bespravna gradnja, ali ne sluša nas nitko.

Evo, kada je 2004. gradonačelnik bio Beroš i kad se dogodila bespravna gradnja Đogaševih višekatnica na Mejama, Gradonačelnik, njegov zamjenik i neki članovi Poglavarstva izašli su na teren i zgražali se nad gradnjom. A sadašnji gradonačelnik za te iste objekte kaže do njih treba dovesti kanalizaciju, jer treba pomoći ljudima. A to su sada prazne, nedovršene bespravne zgrade sa stanovima za prodaju. Treba izgleda dovesti vodu investitoru, da to može prodati sutra. Takvi postupci stvaraju ozbiljne sumnje da bi se moglo raditi o korupciji.

Koja su vaša saznanja vezano uz donošenje PPPPO-a, temeljnog dokumenta koji će definirati status Marjana?

Izrada tog dokumenta pokrenula je 2010. godine Županijska skupština, na inicijativu Društva Marjan. Pet godina kasnije to nije dovršeno, a ono što je napravljeno, bolje da nije napravljeno. Napravljene su četiri studije, a najvažnija od njih nije obuhvatila rubne dijelove i južne padine park šume Marjan i bojim se da je to učinjeno ciljano, da se tamo omogući gradnja. Sad se skoro dvije godine ništa ne događa s izradom PPPPO-a.

Marjanu je proteklih godina često mijenjan status zaštite. Tko je to inicirao i što se time htjelo postići?

Marjan je u aktualnim granicama zaštićen kao park šuma od 1988. godine i to se do danas nije promijenilo. Međutim, po zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, tu je bilo manipulacija. Do 2010. godine Marjan je bio dio kulturno povijesne cjeline zone B Grada Splita, a onda gubi taj status i ostaje bez zaštite.

Tada je na prijelog glavnog splitskog konzervatora Radoslava Bužančića donijeto rješenje koje je potpuno skinulo zaštitu s Marjana. Kako Marjan nije izgubio svojstvo kulturnog dobra, mi smo smatrali da je ta zaštita skinuta nezakonito. Nakon brojnih naših prosvjeda i dopisa, Marjanu je vraćena zaštita, ali opet su pojedini rubni djelovi izostavljeni iz te zaštite. Tako sada Marjan kao kulturni krajolik obuhvaća samo dio park šume. Neke parcele pokrivene šumom su izostavljene.

Je li tko iskoristio taj period za gradnju?

Dogodila se tad zanimljiva koincidencija; samo nekoliko dana prije skidanja zaštite, Grad Split je, a tad je gradonačelnik bio Kerum, raspisao najtječaj za gradnju restorana na Prvoj vodi. Da je to ostalo kulturno dobro, onda bi im i konzervatori trebali dati suglasnost, ovako nisu trebali. Da li je to bilo slučajno? Zaključite sami. Sada su te parcele opet kulturno dobro.

Na osnovu čega je Kerum mislio graditi (više ovdje) i na osnovu čega je te gradnja spriječena? Kerum je ponovno najavio gradnju, koji je status toga danas?

Kerum je mislio graditi na osnovu toga što je to građevinsko područje unutar park šume Marjan. Pitate se kako može postojati građevinsko područje unutar park šume? Gradski urbanisti tu su izveli jedan fenomenalan manevar na štetu park šume, jer su na mala vrata, bez informiranja javnosti, ubacili građevinska područja u park šumu. Zakon to dozvoljava. Po zadnjem GUP-u Prva voda imala je status kupališta, ali GUP je prepoznao i moment umjetno nasutih plaža na Marjanu, a tu su Kašjuni, Kaštelet i Prva voda.

Dragan Jurišić Jenki desetljećima bespravno ordinira po Kašjunima i Kašteletu, a tu je onda Kerum vidio priliku na Prvoj vodi. Ali, njegov problem je bio što parcele koje je kupio nisu bile na nasutom dijelu, nego u šumi. U grafičkom prikazu GUP-a netko je tad ubacio u građevinsko područje sve ispod ceste, šetališta Marina Tartaglije, dakle i područje šume. Crtači GUP-a izveli su manipulaciju. Međutim, ni to nije pomoglo, jer postoji odredba da nema gradnje prije donošenja PPPPO-a. Taj dokument eventualno bi mogao omogućiti gradnju na Prvoj vodi. Ali opet, to je područje u šumi i po Zakonu tu ne može biti gradnje. Međutim i tu se može neka manipulacija dogoditi. Kerum sada opet priča o gradnji, ali nema nikakve argumente. Najavio da će tužiti Grad jer mu nije dozvolio gradnju, ali naprosto nema argumenata.

Kako komentirate činjenicu da je, uspros brojnim prijavama građevinskoj inspekciji, pa i rješenja o uklanjanju objekata, uklonjeno tek nekoliko bespravno sagrađenih kuća na Marjanu?

Ja znam samo za jednu uklonjenu gradnju, Điđiju Aljinoviću i ne znam zašto je baš ona uklonjena. Sad vidimo na ovim dokumentima za legalizaciju da je 75 bespravno izgrađenih objekata na Marjanu, a to nije sve, ja znam za još najmanje sedam ili osam.

Imenovani ste predsjednikom Upravnog vijeća Javne ustanove – kako je do toga došlo i zašto ste otišli?

Gradonačelnik Baldasar je potpisao prije gradskih izbora naš Kodeks za Marjan, a jedna točka odnosila se na Javnu ustanovu za upravljanje park šumom. Javna ustanova osnovana je na prijedlog Društva Marjan, a dobila je sredstva na temelju prijedloga koji sam ja izradio. Ali to se zloupotrebilo, jer prvo što je Javna ustanova napravila bila je dovođenje 45 ljudi iz Parkova i nasada. Društvo nije bilo zadovoljno radom Javne ustanove, gradnja je i dalje cvala, održavanje je bilo jednako loše kao i prije, a samo je nabujao broj zaposlenih. Gradonačelnik je onda predložio da dva čovjeka iz Društva Marjan uđu u upravno vijeće Javne ustanove. Mi smo prihvatili to uz uvjet da imamo odriješene ruke i da možemo rezati nepotrebne troškove. Međutim, brzo je postalo jasno da tamo nešto ne štima.

Došlo je do manipulacija s financijskim planom i ja ga kao predsjednik upravnog vijeća uopće nisam mogao vidjeti. Kad sam to prijavio Gradonačeniku i službama, te kad nisam dobio nikakav odgovor, shvatio sam da smo mi tamo postavljeni kao fikusi i da ne možemo utjecati na stvari, jer Gradonačelnik podržava nezakonito poslovanje Javne ustaove, unatoč upozorenjima. Nismo željeli sudjelovati u takvoj priči, da služimo kao paravan. U upravnom vijeću je pet članova, a kada se donosila ključna odluka o povlačenju imenovanja ravnatelja Koharevića, zbog otkrivanja niza nepravilnosti u poslovanju, većina to nije prihvatila.

Niste mogli kao predsjednik UO mijenjati stvari. Ipak, mogli ste imati uvid u sve što se događa te ste s te pozicije možda mogli napraviti više nego ovako. Kako danas gledate na to?

Bez podrške Grada, ja sam bio doveden u situaciju da moram potpisati nešto što ne želim. Kad tako nešto potpišem, postajem dio toga, postojem prljav, što nisam mogao prihvatiti. Duška Boban i ja alarmirali smo koga god smo mogli. Niti jedan gradski vijećnik od njih 35 nije reagirao na brojne nepravilnosti koje smo prijavili. Niti pitanje nisu postavili. Mi smo triput službeno obavijestili Gradonačelnika što se događa, rekli da se događa kriminal, tražili upute, ali odgovor nismo dobili. Nakon toga nismo imali izbora nego dati ostavku.

Tada su usljedile optužbe da ste uhljeb…

Društvo Marjan osnovano je prije 105 godina i najstarije je splitsko društvo. Tražili smo financiranje i od Gradskog vijeća dobili 150.000 kuna, koje su mogle biti utrošene samo na režijske troškove, knjigovođu i plaću zaposlenika. Upravni odbor donio je odluku da se mene zaposli. Kasnije, kad su me proglasili uhljebom, stavio sam skupštini mandat na raspolaganje. Ne znam što je tu krimen? To što je Društvu Marjan odobreno 150.000 kuna ili to što je Upravni odbor Društva odlučio da moja funkcija bude profesionalizirana. Umjesto osam, ja sam se Marjanu posvetio 14 sati dnevno. U tih par mjeseci koliko sam bio zaposlen ispisao sam više od četiri registratora dopisa. I ta pojačana aktivnost se osjetila i još uvijek se osjeća kroz pritisak na institucije, na DORH.

Da li vam je smješteno?

Do mene su dolazile informacije da što se mi bunimo, jer dobili smo sredstva, ušli u Upravno vijeće Javne ustanove. Od nas se očekivalo da šutimo. Što se civlinog društva tiče, Društvo Marjan napravilo je dosta stvari važnih. Dosta pravnih bitaka smo vodili i dobili. I mi smetamo. Smetamo onima koji Marjan doživljavaju kao građevinski resurs. I nas je trebalo ušutkati. Društvo Marjan više ne dobiva sredstva od Grada, ukinuta su. Udarili su nas zato jer nismo željeli šutjeti.

Za “uhljebništvo” vas je prozvala Ljubica Vrdoljak iz HDZ-a, sredstva vam je ukinuo SDP-ov Gradonačelnik… ujedinili ste političku scenu u Splitu?

Kad sam tih par mjeseci imao priliku profesionalno se posvetiti radu oko park šume Marjan, isplivale su takve nezakonitosti da je to strašno za gradsku upravu. To su milijunske štete. Svi gradski vijećnici to znaju i nitko ništa ne poduzima. A Gradonačelnik, osim što nam je ukinuo financiranje, govori da je Društvo Marjan nepotrebno Marjanu. U isto vrijeme govori kako ima izvrsnu suradnju s Udrugom bespravnih graditelja. SDP, HDZ, HGS, nezavisni – svi sve znaju i svi šute. Ogorčen sam na listu za Pametne ljude, jer oni ništa nisu napravili po pitanju Marjana, a mogli su, dobili su dokumente na uvid. Ništa, neka to sada rješava DORH, a gradski vijećnici neke žive s tim kako znaju.

Zašto ste podnijeli kaznenu prijavu protiv Javne ustanove i što se s tim događa?

Podnijeli smo prijavu u listopadu 2014., a do sada smo je, zbog novih saznanja, dopunili pet puta. Prijavili smo sumnju na zloubotrebu položaja i ovlasti bivšeg i aktualnog ravnatelja Javne ustanove, te slučajeve manipuliranja prostorno planskom dokumentacijom zbog pretvaranja negrađevinskog zemljišta na Marjanu u građevinsko. Drugi dio prijave odnosi se na problem održavanja, koji se najviše odnosi na šumarske radove, a treći je financijsko poslovanje Javne ustanove.

Iz programa gospodarenja izostavljene su južne padine Marjana. Kako to komentirate?

To je ključni problem. Program gospodarenja izrađen je 2008. godine i vrijedi 10 godina, u izradi je sudjelovala Javna ustanova i u njemu su obuhvaćene samo dvije trećine park šume Marjan. Na osnovu toga dokumenta radit će se i PPPPO. Nema nikakvog opravdanja što su šumske površine izostavljene. Kažu da su to privatne parcele, ali u programu gospodarenja piše da su njime obuhvaćene sve parcele, bez obzira na vlasništvo. Onda kažu, to nije šuma, nego pljoprivredno zemljište. Ali, tamo ima i šume. Tri i po hektara oko Vile Dalmacije, to je šuma, vlasništvo je Grada Splita, a nije obuhvaćeno. Pa 2.000 kvadrata uz ulicu Lisinskog u rubnom dijelu, i tu je šuma. Na zemljištu uz to je bila šuma, pa je posječena i izgrađena je zgrada Beryllus. To nije bilo obuhvaćeno programom gospodarenja, bez ikakvog razloga. Bojim se da je trećina Marjana izostavljena iz programa gospodarenja, kako bi jednog dana, za nečiji račun, mogla biti betonirana.

Tvrdite da Javna ustanova ne štiti Marjan, ali aktualni ravnatelj Koharević kaže da je su u godinu dana sastavljena 33 zapisnika, izdano 14 usmenih zabrana, podnesene dvije kaznene prijave, šest građevinskoj inspekciji i dvije sanitarnoj inspekciji. Kako to komentirate?

Nisu podnijeli nijednu kaznenu prijavu za bespravnu gradnju, te dvije prijave su za krađu zastave i uništavanje klupe. Nisu podnijeli ni jednu prekršajnu prijavu. Prijavljivali su građevinskoj inspekciji, a to svaki građanin može i dužan je napraviti ako vidi bespravnu gradnju. Za to nam ne trebaju Javna ustanova i čuvar prirode s položenim državnim ispitom – koji usput na tom ispitu polaže polaganje kaznenog i prekršajnog zakona. Polaže, jer ima pravo i obvezu prijaviti bespravnu gradnju.

Kako komentirate izmještanje životinja iz ZOO-a? Priča se da se ZOO gasi kako bi se u tom prostoru otvorili komercijalni sadržaji, tipa restoran.

Društvo Marjan smatra da tamo moraju ostati domaće životinje, da bude park životinja koje žive u ovom podneblju i da im se s obzirom na to naprave odgovarajuće nastambe u skladu s ambijentom i tradicijom (više ovdje).Većina nastambi u ZOO-u su inače izgrađene bez ijednog papira, bespravno. Smatramo da tamo nije mjesto restoranu, pogotovo ako bi se zbog njega otvarao promet po Marjanu. Zalažemo se za mali zdravljak sa mliječnim proizvodima, za djecu koja dolaze gledati tovare, ovce i ptice.

Imate li neku poruku za Splićane, što bi oni mogli napraviti da se sačuva Marjan ovakav kakav jest?

Poručio bih im da biraju gradske vlasti koje će skrbiti o javnom interesu. A Marjan je najveća i najprepoznatljivija javna gradska površina, zaštitni znak grada Splita, koji bi odgovorna gradska uprava trebala posebno paziti.

 

Ovaj članak nastao je u okviru projekta “Bespravna gradnja na Marjanu” koji financira Ministarstvo kulture.

Tekst objavljujemo u suradnji s portalom STav!