Kiosk na Marjanu otvorio vrata za kulturu i umjetnost

Preksinoćnje otvorenje izložbe fotografija Duške Boban naziva “Moderan grad” na platou Prve vidilice na Marjanu svojevrsna je pretpremijera slojevitog koncepta afirmacije kamenog kioska Društva Marjan kao stalnog prostora susreta gdje bi se urbane i prirodne vrijednosti Splita promovirale u različitim umjetničkim formama.

Iznimno uspješan hibridni postav koji je prekjučer vidjelo stotinjak posjetitelja dio je 39. splitskog salona, a i mjesto i sadržaj svakako su vrijedni toga da oni kojima je Marjan blizu idućih dana prate najave novih projekcija jer kiosk, na žalost, neće biti otvoren svaku večer.

Foto: Darko Škrobonja

Izvorno suvenirnica sagrađena 1958. godine, majušni kameni kiosk od samo 6 kvadrata služio je za prodaju razglednica, novina i raznih spomen-predmeta, ali i “raznovrsnog cvijeća iz botaničkog vrta i osvježavajućih pića”, kako piše onovremena Slobodna Dalmacija. Šezdesetih godina Društvo Marjan kiosk daje u najam Ugostiteljskom poduzeću “Zdravljak” i ostaje otvoren do kraja osamdesetih, kada Uniondalmacija i OOUR Mosor propadaju, a kiosk se zatvara.

Budući da nije bio evidentiran u katastru niti u zemljišniku, a zbog obveze sređivanja zemljišnih knjiga, Društvo Marjan pokrenulo je dugotrajan i mukotrpan postupak upisivanja Kioska u zemljišne knjige. Zahvaljujući avio-snimkama iz 1961. godine, kao i dokumentima pronađenim u arhivi Društva, koji dokazuju kontinuitet korištenja tog prostora tijekom proteklih 50 godina, kiosk je konačno, od ovog ljeta, evidentiran u katastru, kao i u dokumentaciji Grada Splita kao poslovni prostor kojeg koristi Društvo Marjan.

Foto: Darko Škrobonja

Trebalo je urediti unutrašnjost koja je bila derutna, ali bez potrebe ulaženja u veće građevinske zahvate. Krov je, na sreću, bio uredan. Tijekom 2014. godine Društvo je svojim sredstvima i volonterskim radom članova dovelo Kiosk u koliko-toliko uredno stanje, a preostalo je opremanje interijera i završno fino uređenje eksterijera koja uključuje izradu i primjenu vizualnog identiteta kioska i njegovo obilježavanje u prostoru u skladu sa zakonskim odredbama i kulturnim značajkama mjesta.

Kiosk

Divan pogled na gradsku luku i dobar dio Splita s prvog odmorišta na marjanskom usponu privlači i lokalno stanovništvo i posjetitelje, no mjesto je van sezone gotovo pusto noću, kada pogled nije ništa manje spektakularan. Spoznavanje grada iz tog rakursa odličan je uvod u turu Splitom – stručnu ili turističku – pa ideja da se na tom mjestu daju kvalitetne informacije, ali i kontkestualizira grad kroz nekakvu umjetničku formu na samoj mikrolokaciji, djeluje jako dobro.

Meteorološka stanica na Marjanu

“Kiosk bi sada, nakon 20 godina mirovanja, bio ponovo otvoren kao mjesto distribucije dizajnerskih i umjetničkih artefakata i organizacije kulturnih događaja kojima se promovira i istražuje drukčiji prostorni i razvojni imaginarij grada u otklonu od dominantne ekonomske, turističke prizme sagledavanja njegovih potencijala”, piše Boban na stranicama projekta.

Botanički vrt na Marjanu

Zamišljeni kao mjesto žive kulturne ponude, kiosk i okolni plato u budućnosti bi trebali ugošćavati različite radionice i javne rasprave te nuditi zanimljive ture, performanse, projekcije i izložbe. Boban smatra da bi “takva nova kulturna platforma potakla okupljanja kao oblik analogne komunikacije i supostojanja različitih lokalnih zajednica na tragu tradicije provođenja slobodnog vremena u 20. stoljeću, prije nego je informacijsko doba promijenilo obrasce komunikacije“.

Muzej hrvatskih arheoloških spomenika

Takav bi oblik susreta bio vrijedna nadopuna i ključan aspekt valorizacije Park-šume Marjan kao modernog naslijeđa pa je stoga naglasak na partnerstva i razmjenu iskustava unutar zajednice te između građana Splita i njihovih gostiju – i kroz umjetničke aktivnosti – izuzetno bitan dio projekta kojem je u temelju upravo održivost i prirodnih i kulturnih vrijednosti park-šume.

Ambasador

Kako stoji u opisu projekta, “krajnji cilj programa Kioska Marjan je propitivanje prostornih specifičnosti, održivog razvoja grada, različitih društvenih fenomena kao i samih komunikacijskih mogućnosti kulturnih praksi pri izgrađivanju svijesti građana ne samo o važnosti očuvanja park-šume Marjan nego i o važnosti jačanja nezavisne kulturne i civilne scene. Osobit naglasak programa biti će stavljen na inkluzivne kulturne strategije, kako bi se ostvarila što kvalitetnija komunikacija sa svim društvenim skupinama te otvorile nove mogućnosti kreativnog izraza, ali i participativne demokracije.”

Kineski zid

Jučerašnja izložba nedvosmisleno je pokazala da takav koncept itekako funkcionira. Stvarno sjajne fotografije splitske moderne arhitekture projicirane na unutarnji zid kioska, s mjesta s kojeg se većina tih građevina može prepoznati i u gradskoj matrici, jednostavan su, a snažan hommage gradu i vremenu te, sudeći po komentarima sinoćnjih gostiju, upravo onakav oblik umjetničke intervencije kakav može potaći aktivnu raspravu. Spektar nekih budućih aktivnosti zaista je velik, a mjesto inspirativno.

 

Zgrada Ive Vitića

Analogne fotografije u Leica formatu, snimane u vremenskom periodu od desetak godina, pružaju izvanredan uvid u punu ljepotu građevina i njihovih detalja, ali i način na koje se one mijenjaju, a neke i propadaju u 21. stoljeću.

Vrlo osobno kadriranje otvara i nove perspektive na dobro poznati grad i arhitekturu, a trenuci zabilježeni fotografskim aparatom neupitno su utopljeni u Mediteran: jedna od najvrjednijih značajki splitske moderne arhitekture uopće, i one između dva svjetska rata i one socijalističke, ta usklađenost i prožimanje s podnebljem, s lakoćom se čita iz ovih fotografija. Iako su ove analogne fotografije digitalizirane za potrebu ove projekcije, prepoznatljivo “analogno svjetlo i zrno” nisu se izgubili, a način na koji su postavljene dosljedno odgovara periodu nastanka snimanih objekata, što pruža još jedan sloj razumijevanja grada.

Duška Boban, foto: Helije Vuco

“U kreiranju umjetničkog djela svaki autor sebi zadaje granice slobode kako se bitno ne bi raspršilo. Ovu izložbu tako, osim lova na nedovoljno valoriziranu modernističku baštinu, definira i odluka da izlažem samo analognu fotografiju, koja me nužno stavlja u drukčiju vrstu koncentracije u radnom procesu, od kadriranja do selektiranja fotografije. Tako su neke drage mi zgrade, ranije digitalno zapisane, ispale iz prezentacije modernističke arhitektonske građe Splita, a neke s druge prikazuju onakvima kakve više, na žalost, ne postoje.

Iako me, dakle, analogna tehnologija svjetlopisa dodatno snažno fokusira na estetsku vrijednost svake fotografije, čini mi se da se i ovog puta izražavam u proširenom fotografskom mediju, jer njihovo projiciranje u ovom mikro-objektu u magičnom ambijentu Prve vidilice ne oživljava samo ideje modernog grada nego i asocijacije na fizički aspekt nastanka fotografije, pretvarajući sam kiosk u svojevrsnu cameru obscuru, ili ipak u cameru lucidu“, opisuje postav Boban.

 

Fotografije: Duška Boban

 

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.