Mogu li zagrebački potoci postati zelene transverzale?

Opće poznato je mjesto razgovora o Zagrebu činjenica da Zagreb ne živi sa svojim vodotocima, već da ih se zapravo srami. I rijeka Sava i svi gradski potoci su odmaknuti od gradskog života i izgledaju kao strana tijela u gradskom tkivu.

Razloga za to ima više, no čini se da je najvažniji taj da su rijetki do sada pokušali na kreativan i građanima koristan način ukomponirati njihovo postojanje u gradski život – prema sadašnjem stanju izgleda da je jedina svrha potoka da čim prije i neprimjetnije odvedu oborinske vode i vode medvedničkih izvora u rijeku Savu i tek tu i tamo se može naslutiti i mogućnost korištenja potoka i njihovih više ili manje “zelenih” koridora kao mjesta za odmor i rekreaciju.

No, mogućnosti korištenja potoka i zelenih površina uz njih se mnogo veće i prelaze i taj nivo promatranja.

Tok Potoka Črnomerca- nastavak za Jarunsko jezero ili Savu

Ove godine, 2016., projekt Ars publicae odlučio je obilježiti uvijek aktualnom temom “Voda i gradski prostor”. Ta tema obuhvaća pitanja poput dostupnosti pitke vode u javnim prostorima, njene prisutnosti u gradu u obliku fontana i jezera, uređenje Save s njenim priobaljem, a jedno od važnih pitanja vezanih uz vodu upućenih gradskim vlastima bilo bi i :“Čemu zapravo služe gradski potoci?”. Može li se taj vrlo vrijedan prostor upotrijebiti i još za nešto osim za šetnju (o čemu smo pisali ovdje), a da pritom ne izgubi svoju draž?

Sjetimo se – neki od gradskih potoka, oni koji se nalaze u povijesnom središtu grada, poput Medveščaka i Laščinčaka, preseljeni su u podzemlje još u prvoj polovici 20. stoljeća. Kasnije su slijedili još neki – Kraljevec, Kunišćak, dijelovi Blizneca, tako da su danas u gradskom prostoru Zagreba od većih potoka vidljivi još Dubravica, Vrapčak, Kustošak i Črnomerec na zapadnoj strani grada te Bliznec (dijelom), Trnava, Rijeka i Vuger na istočnom dijelu grada, dok je potok Kuniščak prisutan u gradskom životu svojom kanaliziranom trasom na kojoj se danas nalazi Šetalište Jurja Gagarina.

Vrapčak uz Malešnicu: staza jedva dovoljna za jednog pješaka

 

Pogledajmo čemu danas služe ti potoci – njihovi tokovi su kanalizirani i u većoj ili manjoj mjeri uz njih je moguć prolaz, mjestimice (rekli bismo, na oko 20-tak % ukupne dužine) su uređena i šetališta, dok  su ostali dijelovi bez posebnog uređenja, prepušteni “divljim” stazicama namjernika. No, mogućnosti tih potoka i njihovih “zelenih linija” su puno veće – one bi mogle omogućiti ugodan i opušten prelazak biciklistima i pješacima s kraja na kraj grada uz minimalne susrete s motornim prometom!

Takav bi pristup zahtijevao određene radove i preinake, međutim mišljenja sam da bi grad takvim ulaganjem, čak i ne prevelikim, dobio posve novu kvalitetu, omogućio bi kvalitetno kretanje baš onim kategorijama građana koje posljednjih desetljeća nije mazio – već spomenutim pješacima i biciklistima. Uz tu “transportnu” funkciju ti bi zeleni koridori mogli sadržavati i uobičajene sadržaje vezane za rekreaciju kao što su dječja igrališta (neka već postoje!), sportske terene, street workout punktove, pseće parkove itd. Te se funkcije, transportna i rekreativna, ne suprotstavljaju već, dapače, podržavaju.

Neki dijelovi tih potočnih koridora su već danas uređeni na više ili manje zadovoljavajući način, no, na žalost, ne gleda se na njih kao cjelinu, već samo kao na skup izoliranih djelića šetališta.

Pogledajmo na koji bi se način neki od navedenih potoka mogli preobraziti u kvalitetnu biciklističko-pješačku magistralu! Uzmimo za primjer jedan od potoka sa zapada, Vrapčak, koji već posjeduje relativno dobru “šetališnu” infrastrukturu, te Bliznec s istoka grada koji je tek minimalno uređen.

 

Potok Vrapčak uz Špansko: lijepo, mirno, ali usko

Potok Vrapčak teče od Vrapča (kao početnu točku promatrat ćemo prelazak Ilice preko potoka) pored Malešnice i Španskog prema Oranicama, Rudešu i Vrbanima te, usputno prihvaćajući potoke Kustošak i Črnomerec, pored Jarunskog jezera prema Savi.

Vrapčak kroz naselje Jarun, ponovo usko

Njegov prometni značaj bi mogao biti vrlo velik – omogućavao bi pristup velikom dijelu zapadnog urbanog dijela grada (od Gajnica i Stenjevca preko Vrapča do Malešnice i Španskog do svih ostalih kvartova kroz koji prolaze) prema Jarunskom jezeru, jednom od glavnih gradskih rekreacijskih punktova, i dalje prema Savskom nasipu i Novom Zagrebu.

Za kvalitetno povezivanje ishodišta i završetka te zelene linije trebalo bi učiniti sljedeće:

– označiti informativnim pločama početak “potočne transverzale”, kraj (ušće u Savu) i još poneku važnu točku (recimo, prelazak Zagrebačke ceste, Zagrebačke avenije te Horvaćanske ceste),
– na potrebna mjesta staviti putokaze s oznakama udaljenosti do ishodišta (Vrapča) odnosno Jaruna/Save,
– označiti putokazom prijelaz ispod željezničke pruge uz ulicu Oranice te nakon njega usmjeriti prolaznike prema koritu potoka i daljnjem nastavku trase,
– proširiti dio od završetka ulice Potočnica do Ulice I.B. Mažuranić koji je pretijesan čak i za mimoilaženje pješaka,
– napraviti pješački prijelaz preko Ulice I.B. Mažuranić na mjestu prolaska potoka,

 

Vrapčak: nedostaje pješački prijelaz preko Ulice Ivane Brlić Mažuranić

 

– proširiti dio uz Malešnicu/Špansko (od Ulice I.B. Mažuranić do Šoljanove ulice), na većem dijelu tog poteza pruža se mogućnost korištenja istočne obale potoka,
– u daljoj budućnosti riješiti prijelaz Zagrebačke ceste (idealno bi bilo izgradnjom podvožnjaka poput onoga kod Zagrebačke avenije što bi iziskivalo veću investiciju, no do tada je moguće i postojećim pješačkim prijelazom 100 m desno),

 

Problematični prijelaz Zagrebačke ceste

 

Pothodnik ispod Zagrebačke avenije

 

– proširiti dio od Zagrebačke avenije do Rudeške ceste koji je pretijesan za kretanje pješaka i biciklista,
– označiti putokazom smjer kretanja od dolaska na Horvaćansku cestu (lijevo prema Ulici Hrvatskog sokola, zatim prelazak na južnu starnu i nastavak do ulice Hrgovići),
– proširiti dio od Hrgovića do Ulice Branka Vukasa koji je pretijesan za kretanje pješaka i biciklista te dodatno nasipavanje sipinom radi zadržavanja vode na stazicama,
– urediti pristup na biciklističku stazu uz Jarunsku cestu te označiti putokazom smjer nastavka vožnje prema Petrinama i zatim južnom stranom prema Jarunskoj obali,
– omogućiti pristup pitkoj vodi na 2-3 ključna mjesta uz stazu.

Vrijedi istaknuti da je vožnja od Vrapča sve do Savskog mosta moguća uz prolazak tek dva semafora (Horvaćanska avenija/Ulica Hrvatskog sokola te Horvaćanska cesta/Hrgovići) i uz minimalnu vožnju zajedno s motornim vozilima!

 

Bliznec

S istočne strane grada velik je potencijal koridora potoka Bliznec. On pruža mogućnost povezivanja podsljemenske zone (Bačuna i njemu susjednih naselja Gračana i Markuševca) s istočnim dijelom centra grada (Maksimir), jugoistočnih naselja poput Volovčice s rijekom Savom i Novim Zagrebom.

U gornjem dijelu toka, nakon spuštanja s padina Medvednice, on teče uz ulice Bešići i Jazbinu gdje doseže retenciju Jazbina od koje se uz njegov regulirani tok može doseći Maksimirska šuma te naselje Ravnice, a nakon prelaska Branimirove ulice i željezničke pruge trasa danas ukopanog potoka vodi dalje preko Borongajske ceste do Ulice grada Vukovara uz koju se nudi mogućnost slijeđenja potoka prema Žitnjaku i Kozari boku odnosno skretanje prema jugozapadu, prema Folnegovićevu naselju, Borovju te rijeci Savi (gdje treba spomenuti i jezera Savice, zaštićeno područje s velikim rekreacijskim potencijalom) i Novom Zagrebu.

Kod POS-ovih naselja: prikladna širina

Niz predloženih akcija koje bi spomenutu trasu učinile lakšom za korištenje pješacima i biciklistima, ugodnijom te prepoznatljivom kao cjelinu uključuje:

– označavanje početka staze (raskršće Gračanske i Markuševečke ceste s ulicom Bliznec, kojom put vodi na vrh Medvednice), njenog završetka (Ulica grada Vukovara kod spoja sa Ulicom grada Gospića) te postavljanje usputnih putokaza,
– uređenje biciklističke/pješačke staze uz Ulicu Jazbina od priključka staze kod Bešića do retencije Jazbina,
– uređenje priobalne staze uz Bliznec od retencije Jazbina do ulice Gornji Bukovac kod raskršča sa Svetošimunskom ulicom (nasipavanje sipinom),
– uređenje dijela staze za bicikliste na dijelu od Gornjeg Bukovca do Maksimirske ceste (postojeće granitne kocke su prikladne za pješake, no neprikladne za bicikliste, uz postojeću stazu mogao bi se dodati dio za bicikliste nasut sipinom),
– označavanje koridora potoka (danas ukopanog) kroz Ravnice do Branimirove ulice i uređenje za pješake i bicikliste,
– uređenje prolaska staze ispod Branimirove ulice i pruge – idealno bi bilo uređenje pothodnika na mjestu prolaska potoka, no kao privremeno rješenje bi bilo uklanjanje barijera (stepenica) na pothodniku kod ž.st. Maksimir te povezivanje sa koridorom potoka,
– uklanjanje barijera na dijelu ukopane trase potoka između pruge i Ulice grada Vukovara,
– označavanje putokazima smjerova južno od Ulice grada Vukovara (Kozari bok i Žitnjak, uz tramvajsku prugu, Folnegovićevo i Borovje, kroz Ferenčicu prema raskršću Slavonske avenije i Radničke ceste).

U ovom slučaju za prelazak od Bačuna sve do Ulice grada Vukovara treba prijeći tek jedno semaforizirano križanje, ono sa Maksimirskom cestom.

Lijep dio kroz Vrbane

Kao što je moguće vidjeti, najveći dio predloženih poboljšanja ne zahtijeva veća financijska sredstva. Osnovna ideja povezivanja pojedinačnih uređenih fragmenata obalnih šetališta u rekreacijske “koridore” koji će omogućavati i ugodnu vožnju biciklistima se može ostvarivati postupno, u fazama, a paralelno s njom se može obavještavati građanstvo o mogućnostima tih staza, a one su velike.

Jer, ugodnom ležernom vožnjom uz potok Vrapčak moguće je već danas u 20 minuta doseći Jarunsko jezero (uz poboljšanu stazu i za 15!), Savski most za 30 minuta, a  za sat vremena se, nastavljajući vožnju savskim nasipom, može doći već i do istočnog kraja Novog Zagreba ili pak do Žitnjaka.

Na sličan način bi se stazom uz potok Bliznec za 15 minuta vožnje moglo stići iz Bačuna do Maksimira odnosno za manje od sat vremena do rijeke Save.

Nema puno gradova koji imaju takve mogućnosti povezivanja suprotnih dijelova grada ovakvim zelenim transverzalama uz minimalno preklapanje s motornim prometom!

Dodatak:
– Jedna od biciklističkih staza u njemačkoj pokrajini Ruhr smještena uz potok Körne (ovdje),
– Pregled magistralnih biciklističkih poveznica grada Beča (ovdje),
– Pogled sa bicikla na biciklističku stazu uz potok Liesing u Beču (ovdje).

 

Fotografije: Vanja Radovanović