Otoci ne žele biti samo kulise za turiste

 „Živimo u zemlji koja preko pola svoje energije i hrane uvozi. Sami koristimo hranu koja je u više od 90 posto slučajeva proizvedena izvan otoka. Zbog toga je sasvim jasno da je naš sustav prehrane vrlo ranjiv na vanjske poremećaje dotoka hrane i ovisi o tome hoće li netko negdje izvan otoka imati viškova hrane, hoće li proizvođač hrane imati financijskog interesa proizvoditi hranu pod uvjetima koje ćemo mi moći platiti, hoće li transport hrane od proizvođača do nas biti moguć i hoće li biti goriva za transportna vozila po prihvatljivim cijenama, hoće li trgovački centri koji nam osiguravaju hranu i njihova skladišta neometano funkcionirati i u budućnosti. I još dosta toga“, objašnjava nam Zoran Skala, član Savjeta za politiku prehrane Grada Krka, zašto je Grad Krk krenuo razmišljati kako da sam zadovolji svoje potrebe za hranom.

Kako bi pobudili interes javnosti za problematiku hrane i prepoznali one koje ta tema zanima, Savjet je organizirao predavanja i radionice na temu ekološkog uzgoja i sakupljanja sjemena. Krenuli su i u identificiranje poljoprivrednih površina u vlasništvu Grada koje bi mogle poslužiti za urbane vrtove, u kojima bi zainteresirani građani koji nemaju svoju zemlju mogli uzgajati hranu za svoje potrebe, ali u kojima bi i školska djeca mogla naučiti osnove vrtlarenja. Također, prikupljaju podatke koji bi pomogli da se opiše sustav prehrane Grada Krka kakav je danas.

„To obično nitko ne radi dok god nema problema s prehranom, ali može pomoći da se već sada ‘crno na bijelo’ vide ranjivosti tog sustava na vanjske poremećaje. To bi bio polazni materijal za daljnje razgovore o sustavu prehrane s različitim dionicima Grada Krka, a onda vjerojatno i otoka u cjelini“, ističe Skala.

S promišljanjem prehrane Grad Krk je otišao dalje od samog Krka, otoka čijih sedam jedinica lokalne samouprave ne samo da predvodi u Hrvatskoj po pitanju razdvajanja otpada, već je i ozbiljno krenuo u ostvarivanje energetske samoodrživosti otoka.

Komunalno poduzeće Ponikve s otoka Krka odvojeno prikupi više od 40 posto otpada koji nastaje u kućanstvima. 

„Otok je učinio veliki korak naprijed kada se opredijelio da postane otok s ‘0’ emisija CO2. Za to je već pripremio odgovarajuću strategiju, priprema se za izgradnju komunalne vjetroelektrane, a u tom kontekstu je nastala i prva energetska zadruga u Hrvatskoj“, kaže Skala.

Krk ima i svoje izvore vode, a s promišljanjem otpada, energije i hrane odabrao je lokaliziranu budućnost. Taj se odabir oštro suprotstavlja pravcu koje se nameću s vrha države, a obilježavaju ga projekti eksploatacije nafte iz Jadrana, termoelektrane na ugljen, predimenzionirani sustavi zbrinjavanja otpada ili pročišćavanja vode, apartmanizacija obale – ideje koje se hrvatskim građanima nude kao put naprijed iako idejno pripadaju sredini dvadesetog stoljeća. S druge strane, s obzirom na sve krize s kojima je civilizacija u opadanju suočena, kriza resursa, kriza hrane, klimatske promjene, iscrpljivanje fosilnog goriva i posljedično zaoštravanje geopolitičkih odnosa u svijetu, sve više postaje jasno ono što su otočani s Krka prepoznali, da će budućnost nametnuti lokalizaciju proizvodnje i potrošnje, a da se zadovoljstva neće moći više tražiti u materijalnim stvarima, već u međuljudskim odnosima, u vještinama i sličnim nematerijalnim razmjenama.

Solarni tracker u privatnom kućanstvu Nikole Radića na otoku Krku

U dizajniranju upravo takvih održivih sustava može im pomoći i permakultura, praktična i primjenjiva metoda koja se posebice očituje u teškim situacijama kada su resursi vrlo ograničeni, a s kojom će se već krajem travnja imati prilike upoznati stanovnici jednog južnijeg jadranskog otoka, Visa.

„Dovoljno je, primjerice, okrenuti se nekim zaboravljenim praksama poput skupljanja kišnice i već se iz jednadžbe može izbaciti resurs koji se na otocima skupo plaća“, ističe Bruno Motik iz ZMAG-a, udruge koja u suradnji s lokalnom udrugom Kazalište Besa organizira tečaj permakulturnog dizajniranja za stanovnike Visa i druge zainteresirane.

„Permakultura može pružiti potpuno jednu novu smjernicu u održivom razvoju hrvatskih otoka. Uz kišnicu, obilje dostupnih obnovljivih izvora energije lokalnom stanovništvu može pružiti djelomičnu ili potpunu energetsku neovisnost na razini kućanstava. Također, permakultura nas uči kako se teško oštećeni krajolici kakvi su česti u Dalmaciji, mogu pretvoriti nazad u plodne šume i pašnjake koji će biti manje skloni opasnosti od požara i isušivanja ljeti. Uči nas i kako uzgojiti lokalnu i zdravu hranu s minimalnim unosom rada i energije što će u budućnosti biti vrlo korisno, ne samo stanovnicima otoka već i cijelog planeta“, pojašnjava Motik.

Na školu u Visu ZMAG je 2005. postavio vjetrenjaču snage 250 W, foto: Marina Kelava

Dok na Vis dolazi znanje o permakulturi koja bi uskoro otočani mogli primjenjivati u svakodnevnom životu, a na Krku promišljaju energetiku, otpad i hranu, održiviji životni stil krenuli su tražiti i na otoku Braču. Kao i na Krku, prvo se krenulo s otpadom, osim uspostave zelenih otoka za odvajanje otpada, osmišljena je simpatična maskota Eko Zelenko koja obilazi škole i vrtiće.
„Orijentacija prema djeci pokazala se jako uspješna, jer djeca sada uče roditelje, traže od njih da im se čita priča o Eko Zelenku, žele pokazati roditeljima što se sve može učiniti od otpada“, kažu iz Aktive Brač, tvrtke koja je idejni pokretač ozelenjavanja Brača, a podržale su je sve otočne jedinice lokalne samouprave.

Maskota Eko Zelenko obilazi bračke škole i vrtiće

Osim otpada, sadilo se autohtono bilje po školama i javnim parkovima, u tijeku su pregovori oko uspostavljanja mreže zajedničkih vrtova po otoku, a kroz rad na ovim temama krenulo se i u rješavanje problema vune, koja iako je dragocjeni resurs, u Hrvatskoj uglavnom završi kao otpad i stvara novi okolišni problem.

„Sve jedinice lokalne samouprave na otoku Braču udružile su se s ciljem da svi zajedno potaknemo rješavanje problema vune. U suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje oko 200 nezaposlenih žena na otoku, s prosjekom godina od 30 do 50 godina, educirat ćemo za rad s vunom. Cilj je da proizvodi od vune postanu prepoznatljivi brački suveniri“, pojašnjavaju u Aktivi.

Još prije Brača ovaj su problem uočili na otoku Cresu, gdje tamošnja udruga Ruta od 2000. godine educira i proizvodi suvenire i uporabne predmete od vune otočnih ovaca, stvarajući tako začetke cirkularne ekonomije na otoku, koja dobiva sve više važnosti na razini cijele Europske unije.

Jadranski otoci tako polako, svaki na svoj način, krče put prema održivijem životu. Otoci zbog svoje izoliranosti, kao svjetovi u malom, često prvi osjete što znači, primjerice, prekinuti sustav dostave s kopna pa ne čudi da su upravo otočne zajednice spremnije zamišljati i ostvarivati svijet drugačijih odnosa.

Međutim, nisu samo gospodarenje resursima i osiguravanje materijalne osnove za život jedino što čini bilo koju zajednicu samoodrživom, pa tako ni otočnu. U cijeloj priči važnu ulogu igraju i međuljudski odnosi. „Zajednicu čini samoodrživom prije svega njena unutarnja snaga. Ako zajednica ima jaku unutarnju koheziju, razvijenu kulturu dogovaranja i solidarnost među stanovništvom te kulturu suradnje sa susjedima, kao i odlučnost da svakom svom članu osigura egzistencijalni minimum, takva zajednica će zadržati solidnu kvalitetu življenja neovisno o tome što se oko nje zbiva“, zaključuje Zoran Skala.

Mljet – prvi zeleni otok na svijetu ili greenwashing
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost početkom su mjeseca predstavili projekt subvencioniranja kupnje električnih vozila za stanovnike otoka Mljeta reklamirajući ga nazivom „Mljet – prvi zeleni otok na svijetu“, pokazujući da u ovom sastavu Ministarstva slabo razumiju temu kojom se bave. Za početak, na mnogim otocima u Hrvatskoj uopće se ne voze automobili, primjerice Silbi, ili Zlarinu, pa teško da će ih Mljet preteći uvođenjem električnih automobila, jer se i struja negdje proizvodi, na primjer u termoelektrani na ugljen što sigurno nije okolišno neutralno kao hodanje. Uz to, osobni automobili, na što god vozili, nikada ne mogu biti ispred javnog prijevoza, bicikala i hodanja, jer automobili čak i ako ne zagađuju zrak, troše prostor, stvaraju razlike među ljudima i buku.

Nadalje, u svijetu već postoje otoci koji su postigli energetsku neovisnost, primjeri su danski otok Samsø ili škotski Eigg, pa jasno da se nazivom ovog projekta tvrdi nešto što nikako ne može biti istinito. S do 70 tisuća kuna, koliko će se dodjeljivati potpore za električna vozila, sigurno bi se moglo svim stanovnicima otoka kupiti bicikle, unaprijediti javni prijevoz koji bi koristio svim stanovnicima otoka i slično. To su sve redom potezi koji bi trebali doći prije poticanja politike jedan čovjek u jednom automobilu. Naravno, ukoliko bi se stvarno željelo biti „zelen“.