Smiljan Radić autor novog Serpentine paviljona
Četrnaest godina projekta paviljona galerije Serpentine u londonskim vrtovima Kensingtona učinilo je projekt jednim od važnih događanja na svjetskom kulturnom kalendaru. Iz godine u godinu svoju eksperimentalnu viziju arhitekture imali su priliku iskazati najpoznatiji arhitekti današnjice. Od Zahe Hadid čiji je paviljon inaugurirao projekt 2000. godine do danas na livadi pred galerijom paviljon su gradili Daniel Libeskind, Toyo Ito, Oscar Niemeyer, MVRDV, Álvaro Siza, Rem Koolhaas, Kjetil Thorsen, Frank Gehry, Kazuyo Sejima, Jean Nouvel, Peter Zumthor, Herzog & de Meuron te prošle godine Sou Fujimoto.
Taj niz starhitekta ove godine nastavlja nešto manje poznat Smiljan Radić, čileanski arhitekt hrvatskog porijekla. Svoj ugled Radić je stekao u Južnoj Americi gradeći strukture koje kombiniraju prirodno i artificijelno postižući zapanjujuću originalnosti. Njegova arhitektura je organska, u sebi suprotstavlja geološku snagu s delikatnosti ručnog rada ili prirodnog rasta te ostavlja snažan ambijentalni utisak. Sam arhitekt o svojoj arhitekturi govori ovako: “Nalazim da suvremena arhitektura previše pažnje daje površini i vizualnom dojmu. Mene više zanima mogućnost arhitekture da stvara ambijent, da ponudi osjećaj određene kvalitete, bilo to zvukom, svjetlom, prašinom ili neuobičajenom temperaturom.”
Neuobičajan je i njegov prijedlog za Serpentine paviljon. Zaobilazeći uobičajene arhitektonske reference Radić ovim paviljonom pokušava naći iskonski prostor koji bi odgovarao onom što ljudi danas traže u gradskim parkovima. Ta ideja se materijalizira kao čahura od fiberglasa koja definira višenamjenski društveni prostor koji će tokom četiri mjeseca postojanja paviljona ugostiti kako kafić tako i različite kulturne sadržaje. Čahura čvrsto počiva na prstenu masivnih granitnih blokova postavljenih u ulegnuti dio livade. Sveukupni dojam je kao da se čahura nepoznatog bića iz svemira spustila na prsten nekog neolitičkog svetišta. Tako i ovaj paviljon ide u prilog nečijoj izjavi da je Radićeva arhitektura organski spoj Miesa van der Rohea i Flintstonesa.
Otvaranje paviljona predviđeno je za 26. lipnja, za vrijeme trajanja Londonskog festivala arhitekture.
Japanski arhitekt Sou Fujimotu radio je paviljon Serpentine 2013. godine, o čemu smo pisali ovdje; Ai Weiwei i Herzog & de Meuron osmislili su Serpentine paviljon 2012., o čemu smo pisali ovdje. Francuski arhitekt Jean Nouvel autor je paviljona 2010. godine, o čemu smo pisali ovdje. Japanski dvojac Kazuyo Sejima i Ryue Nishizawa iz studija SANAA radio je paviljon za 2009., o čemu smo, kao i prethodnim paviljonima, pisali ovdje.
