3D efekti, melankolija i cinema verite
O Festivalu 25 FPS koji prikazuje nezavisne i nekomercijalne filmove već smo pisali ovdje, kao i o programu koji će se odvijati u dva grada, na tri lokacije: 26. – 29. rujna u Zagrebu (Kino SC,) 30. rujna i 1. listopada u Rijeci (Art-kino Croatia), te 5. listopada u Zagrebu (Kino Tuškanac).
U jednom od programa Festivala naziva Žiri predstavlja članovi Velikog žirija 25 FPS-a, redatelji i umjetnici Beatrice Gibson, Laida Lertxundii Takashi Makino, svoje su filmove stavili uz bok filmašima koji ih inspiriraju. Vrijednost programa, posebice Laide Lertxundi i Beatrice Gibson, jest da nam otkrivaju nevjerojatne radove iz povijesti filma. Osim Velikog žirija, ofilmovima iz ovogodišnje festivalske konkurencije sudit će i Žiri kritike,sastavljen od domaćih filmskih pera čija imena otkrivamo na kraju teksta. Programi članova žirija prikazuju se u petak, subotu i nedjelju (27., 28., i 29. rujna) u 16.00 sati u Kinu SC. Ulaz na sve projekcije je slobodan.
Beatrice Gibson: Skladani glasovi, tijela u pokretu
Beatrice Gibson britanska je eksperimentalna autorica koja u svom radu istražuje glas, govor, improvizaciju i kolektivno autorstvo, a svoje filmske scenarije razvija kao otvorene strukture. Njezin 23-minutni Tigrov um, koji ćemo imati prilike vidjeti u programu Žiri predstavlja, osvojio je nagradu Tiger za najbolji kratki film na ovogodišnjem Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu. Ovaj apstraktni kriminalistički triler nesvakidašnje radnje odlikuje se egzotičnim predloškom. Nastao je prema glazbenoj partituri britanskog eksperimentalnog glazbenika Corneliusa Cardewa iz 1960-ih. U svoj izbor filmova Beatrice Gibson uključila je Symbiopsychotaxiplasm: Take One (1968) Williama Greavesa. Riječ je o iznimnom metafilmskom ostvarenju čije “ponovno otkrivanje” možemo zahvaliti Stevenu Soderberghu i Steveu Buscemiju, koji su početkom tisućljeća osigurali financiranje novog nastavka.
Laida Lertxundi: Sredstva bez ciljeva
Laida Lertxundi nagrađivana je španjolska autorica koja je svoj dom i inspiraciju pronašla pod vječnim kalifornijskim suncem. U Los Angelesu, prijestolnici filmske industrije i tvornici skupocjenih filmskih spektakala, posvećuje se filmovima u kojima u prvi plan stupaju nimalo spektakularni elementi kao što su posrednost, filmski materijal, postupak i gesta. Program Sredstva bez ciljeva obuhvaća četiri rada Laide Lertxundi nastala u Kaliforniji u razdoblju od 2007. do 2012: Footnotes to a House of Love, My Tears are Dry, A LAX Riddle Unit i Soba zvana raj te radove odabranih autora koji praksu te umjetnice smještaju u dijalog s bogatom poviješću eksperimentalnog filma karakterističnog za južnu Kaliforniju.
Jedan od tih radova je 10-minutni Venusville (1973) Freda Wordena i Chrisa Langdona, satirični pogled na filmske škole krcat namjernim pogreškama i svime onim što je jedan “ozbiljan” student filma s CalArtsa 1970-ih trebao izbjegavati.
Takashi Makino: Stvaralačko nesvjesno
Takashi Makino jedan je od najznačajnijih filmskih umjetnika u Japanu. Njegov rad podređen je suštini slike, ponavljanju, treperenju i zvuku. Programom Takashi Makino: Stvaralačko nesvjesno obuhvaćena su dva njegova filma. U No Is E iz 2006. Makino uz pomoć slojevite konstrukcije slike prikazuje različite refleksije svjetlosti na površini vode uz akustičnu glazbu Jima O’Rourkea, čikaškog eksperimentalnog glazbenika koji se proslavio produciranjem albuma glazbenika i sastava kao što su Sonic Youth, Wilco, Stereolab, Superchunk, Quruli i dr. 2012 (3D) ujedinjuje dvije velike filmske opsesije Takashija Makina. Prva je postizanje iluzije 3D-a korištenjem Pulfrichova efekta, a druga se odnosi na jedinstvenost filmskog iskustva koje umjetnik postiže pred publikom na licu mjesta, uvijek iznova stvarajući film. Takashi Makino dvostruki je laureat Festivala 25 FPS. Godine 2011. osvojio je Grand prix, posebno priznanje i Nagradu kritike za Emaki (Svjetlo), a 2009. Grand prixom je ovjenčan njegov film Još u kozmosu (Still in Cosmos).
Žiri kritike Festivala 25 FPS
Uz Veliki žiri Festivala 25 FPS, u ocjenjivanju filmova iz festivalske konkurencije sudjeluje i Žiri kritike, koji čine probrana domaća filmska pera. Ove godine to su novinar i filmski kritičar Velimir Grgić, filmski i kazališni kritičar, neovisni istraživač i novinar Nino Kovačić i filmski kritičar Stipe Radić.
Programe i događanja Festivala 25 FPS podržava Hrvatski audiovizualni centar, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Studentski centar Kultura promjene, Ministarstvo kulture RH, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, Francuski institut i Austrijski kulturni forum. Medijski pokrovitelji Festivala 25 FPS su: tportal, Filmonaut, Zarez, Buro 24/7, Vizkultura, Kulturpunkt, Moj film, Filmski.net, Queer.hr, Radio Student, H-Alter i Arteis
