Festival Vizura aperta / Vizura otoka nagradio je …

Festival vizualnih i audio medija VIZURA APERTA / VIZURA OTOKA (16. -19. kolovoza 2016.) održao se po šesnaesti put, a prvi put na otoku Zlarinu.

VIZURA APERTA  je festival čiji program i teme radionica proizlaze iz specifičnog društvenog i geografskog okruženja u kojem se festival odvija.

Ovogodišnji program usredotočen je na teme turizma, devastacije različitim sadržajima, izgradnjom, zanemarivanjem, a bavi se fenomenima depopulacije, nestajanja autohtonog načina života, te okupacijom sadržajima i ljudima.

Festival Vizura aperta koji se petnaest godina održavao u istarskom pograničnom i dvojezičnom mjestu Momjanu/Momian ove se godine po prvi puta održao na otoku Zlarinu, koji se još uvijek opire brutalnim oblicima turizma.

Na završnoj izložbi Vizura otoka predstavilo se 45 sudionika s 19 radova nastalih na otoku Zlarinu od kojih je 8 radova dobilo festivalske nagrade:  feferone Slaven Tolj za rad 0:0, jedan vijenac suhih smokava podijelili su brojni sudionici radionice Javni Zlarin (voditeljice Mia Roth Čerina, Svjetlana Dean, Tamara Bjažić Kalrin i Darija Štrelov) i Tonči Čerina za tuš na Šarinoj rivi, drugi  vijenac smokava dobili Darija Štrelov i Vlatko Paulić za pokretanje kina Ispo Leroja koje nekoliko godina nije radilo, Martin Šatović i Josipa Krolao dobili su travaricu za Izložbu u kući kod Gule, Ivana Pegan i pomagači za Događaj- pokretnje sata dobili su pletenicu češnjaka iz Ljubitovice, Mirna za audio rad Tijat Šibenik –Zlarin dobila je vijenac papričica, a Marko Ercegović dobio je pekmez za rad Prrp.

 

Mara Fortunatović, Okamenjena palma, osušena palma i boja

Pronalaženje  objekata koji su izgubili smisao, te pridodavanje novih značenja i funkcija  Mara Fortunatović radi  lakoćom šetača koji izdvaja detalje  otkrivanja novog prostora i u njemu napuštenih stvari.

Na putu između bijelog slikarstva i skulpture pronađenih objekata, onih koje je primarna funkcija napustila Mara pronalazi značenja u bacanju svijetla na  napuštene objekte bijeljenjem, osvježavanje bojom, slikanjem skulptura.

U slučaju osušenih zlarinskih palmi, bijela boja ostavlja prostora površinama boje osušenih palmi čime nastaju okamenjene palme,  privremene ne riješene situacije u mjesnog parka, postaju bar privremeno skulpture.

 

Slaven Tolj, 0: 0, Boćalište,  boće, bulin na drvetu, Fingac

Na boćalištu na Fingacu Slaven Tolj postavio je boće bez bulina, bulin je bio na drvetu iznad boćališta. Odsutnost  neophodnog,  uočljivost  ono čega nema, govori više nego prisutnost.

Odsutnost sadržaja neophodnog da dobijemo smisao bilo na semantičkoj razini ili na razini odsutnoga izazvala brojne reakcije igrača, od zbunjivanja do frustracije nedovršenošću,  iritacije i sukoba.

Unutar teorije  o mjestima neodređenosti   ostajemo zatečeni  mjestima čime nam autor ostavlja prostora za vlastitu  priču,  interpretaciju ove igre. Igra označitelja i označenih  razbijena je odsutnostima i nemogućnost stvarnog djelovanja,  zaustavljena naslovom rada s rezultatom  0:0 za sve.

 

Tonči Čerina, Tuš, tuš, Šarina riva

Problem vode kao javno, besplatno i  bezuvjetno dostupan naoko jednostavnim radom uočava i rješava  arhitekt Tonči Čerina postavivši  na Šarinoj rivi u Zlarinu tuš kao bi omogućio da se ljudi mogu okupati u slatkoj vodi.

Foto: Alem Korkut

 

Foto: Jelena Perić-Bulaja
 

Prezentacija radionice JAVNI ZLARIN ILI PROSTORI ZLARINSKE SVAKODNEVICE, voditeljice Mia Roth-Čerina, Svjetlana  Dean, Tamara Bjažić Klarin i  Daria Štrelov i brojni sudionici. Kroz šetnju Zlarinom i upoznavanjem s nekadašnjim javnim prostorima Zlarina i javne intervjue oživljene su priče o zajedništvu i prošlosti otoka, prezentirane kroz izlaganje tema poput vode, trgova i kupališta, ona prostoru od Makine do Fingaca.

Video intervjui sa starijim zlarinkama Tomislava i Juga i zlarinjanima Srećkom Štrelovo i Mladenom Bjažićem i mnogim drugima i izložba prijedloga prenijeli su duh radionice koja okupila je dvadesetak  istraživača Zlarina. Prijedlozi za intervenije i slijepa karta za memorijsku mapu u koja je pozvala na upisivanje novih mjesta.

 

 

FILMSKA RADIONICA SVJETIONIK,  voditelj radionice  Leon Lučev i sudionici: Frane, Gabrijela, Lucija, Mira, Ante, Dijana, Tonči,  Martin Baće, Klara, Hana, Lea, Sara, Nika predstavili su se kroz video zapise s radionice u kojima su prikazani kratki film Svjetionik i  glumačku vježba koja ocrtava unutrašnja stanja glumca, tijela, lica bez pomaka, ali ne i bez ekspresije.

 

ONE TAKE, radionica filmova u jednom kadru, voditelj Boris Poljak i sudionici,  EH, film, 6 minuta.

U polusubjektivnom kadru kamera prati Martina od kuće do broda, s leđa  praćeni protagonist preuzima obilježja konteksta na koji nailazi krećući se otokom, susrećući prolaznike, upijajući zvukove, pozdrave, slike okoliša opisuju lik i bez da vidimo njegove reakcije. Na taj način s jednom otočkom pričom u jednom kadru u jedan i pol dan nastao je film koji kroz lik Martina opisuje otok.

 

Daria Štelov i Vlado Paulić, očistili su i osposobili Kino Ispo Leroja za projekcije filmova za djecu za vrijeme trajanja festivala i napunili svake večeri puno kino djece koje je ujedno dovelo stariju publiku i na projekcije programa Turizam.

 

Martin Šatović, Josipa Krolo, IZLOŽBA KOD GULE,  izložba i poziv u kuću, Kod Gule. U kontekstu priče o otoku muzeju, poziv na izložbu u kući, jedan je od onih prirodnih, ljudskih, otočkih momenata.

 

Igor Grubić, Practical art, razgovor

U razgovoru s mještanima Igor Grubić otkriva bolne točke otoka s željom da ih ispravi, tako je prebojao uvrijedljv grafit na zidu u Kinu Ispo Leroja, stvorivši preko puta projekcijskog zida još jednu bijelu površinu, gromobrane na dječjem igralištu zabio u zemlju da se djeca o njih ne udaraju, iznio kritiku Vizuri otoka da se nije na dovoljno dobro oglasila prema mještanima, ukazao na problem azbestnih ploča u kinu i mnoge druge koje uputiti gradskoj upravi Šibenik.

 

Pep Vidal,  Otok Zlarin, Kiša i More, dvije karte i dvije čaše, Ispo Leroja

Umjetnik je sakupio kišnicu, kišu koja je toga dana padala u Zlarinu i uz nju izložio čašu mora i dvije karte  Zalrina s crtačkim intervencijama koja upisuju kretaje otoka prema moru i otoka prema sebi samome.

Ivana Pegan, u radu Događaj pokrenula je kazaljke na sata na Leroju, u radu su sudjelovali Vlatko Paulić, Daria Štrelov, Arijana Korlaet, Sandra Glavočević, Jakov Kurta, Petar Korlaet, Lea Worman, Frane Bepa, Grgo Štrelov.

Sat je nakon dugo vremena proradio, vrtio se brže od načina na koji mi mjerimo vrijeme, ali ponovo usporio i prestao se kretati, vrijeme sa 3:40 promijenjeno je na 12:50, umjetnička intervencija nastla na festivalu  opisuje mali pomak i ponovno vraćanje na ono staro.

 

Alem Korkut, Turistiko nervozo, video, 2 minute

Naslov rada je parafraza situacije u kojoj član Grupe šetorica, umjetnik Željko Jerman u nedostatku sredstava za umirenje u Veneciji, pokušava u ljekarni dobiti tablete uz izjavu “Sono turistico nervoso”. U video radu Turistiko nervozo Korkut snima turističku pješačku gužvu u Makarskoj koja postaje kroz brojna pretpanja sve konfuznija.

Boris Greiner, Turstička parija, tri plakata prikazuju manifest Turističke partije kao parafrazu na proglase Grupe 143, projekt ove partije je društvo koje se određuje kao područje dokoličarske aktivnosti s ciljem oblikovanja novog civilizacijskog stupnja. Turistička partija prikazana je kroz manifest, geografski, te kroz notni zapis.

Ivan Tudek, Izbjeljivanje, karta Zlarina s intervencijama
Tudek u radu Izbjeljivanje na pomorsku kartu Zlarina aplicira, reflektirajuću podlogu i konstruira dijelove-brodove koji omogućuju pojačanu refleksiju svjetlosti na kartu. Rad stoji na suncu i blijedi.

Ines Gverić Korkut, More me mijenja, 3 fotografije i tekst
Problematika tijela, kao sadržaja i materijala koje se mijenja pod utjecaj prirodnih faktora, mora, kamena, vjetra  i daljnja introspektivna istraživanja su prikazana kroz tri fotografije i tekst.

Tonči Crnković, Koracima Mate Aduma, fotografije

Današnje vizure otoka zabilježio je odlaskom na mjesta s kojih su snimljene fotografije Mate Aduma oko 1910. godine, uspoređujući vizure mjesta nekad i sad, nastaje kolaž crno bijelih i fotografija u boji koji bilježi promjene Zlarina, nastanak i nestanak urbanog, životnog i prirodnog obilježja u vizurama otoka.

Tonči Čerina, Sjećanje na ambiciju otoka 1976. /Javni prostori grada, plakat

Mirna Shourgot, Tijat Šibenik- Zlarin, audio, 5 ‘
Audio rad Mirne Shourgot je glazbeni kolaž imaginativnog i osobnog koje nadolazi putovanjem brodom na otok, zvučna podloga broda daje po nekom duboko upisanom refleksu prostor da se otočka slika razvije u komori naših sjećanja  i očekivanja.

Marko Ercegović, Prrp, video, 10”, Otočka karta, Zlarin, 2014.

Prema pozivu na Otočku kartu 2014. Marko je snimio fotografije u jednom dubrovačkom hotelu tako da je snimao jedan od ekrana u predvorju hotela na kojem se prikazivao promo film tog hotela.

Sve snimljene fotografije su u filmu, jedna traje jedan frame. Film prikazuje glumce koji glume da uživaju i goste koji uživaju u turističkoj ponudi hotela. Iz tih fotografija sam na Zlarinu,  u ljeto 2014 napravio sam rad po temi koju je zadala Marina Viculin za onu koloniju.

“Imao sam potrebu proizvesti neki zvuk: ako je odmor gostiju nešto predvidivo do besmisla onda je on neki prrp. Možda je to neko sjećanje na odmor, stanje plaćenog-odmora-eksploatacijsko-konzumerističkog prrpa”, kaže Marko Ercegović .

 

Zajednička izložba radova nastalih na Zlarinu, različite lokacije na otoku

Sudjeluju: Daria Štrelov, Martin Šatović, Josipa Krolo, Svjetlana Dean, Leon Lučev, Tamara Bjažić Klarin, Boris Poljak, Alem Korkut, Boris Greiner, Igor Grubić, Slaven Tolj, Mia Roth, Tonči Čerina, Mara Fortunatović,  Ivana Pegan Baće, Ivan Tudek, Ines Gverić Korkut,  Dijana Šehić, Tonči Crnković,  Mirna Shogurt, Marko Ercegović, Frane Bilić, Gabrijela Alfier, Vlatko Paulić, Arijana Korlaet, Sandra Glavočević, Jakov Kurta, Petar Korlaet, Lea Worman, Frane Bepa, Grgo Štrelov, Ivan Lučev, Ela Lučev, Zoe Lučev, Irma Korkut, Istok Korkut, Zoe Tolj, Zita Tolj, Sara Vučić-Šneperger, Jakob Vučić-Šneperger, Lea Bulaja, Nika Čerina, Roko Čerina, Martin Baće.

Žiri: Janka Vukmir, Davor Antolić-Antas, Dalibor Melih

“Kroz izbor radova na temu turizma koji se prikazivao u festivalskom programu od na Zlarinu progovara se o specifičnim problemima jadranskog turizma, pri čemu izdvajam video radove nastale početkom dvijetisućitih budući da ukazuju na tek nadolazeće probleme.

Video rad Ivane Jelavić “Brod” u kojem autorica snima kruzer na relaciji između Lokruma i Dubrovnika, koje montažom vraća natrag, tako da brod poput ribe u akvariju putuje od ruba do ruba kadra, dok prizor prati latinskoamerička glazba.

(…)

Tako u radu Tanje Dabo “Welcome” u kojem umjetnica neprestano ponavlja, gotovo do točke gušenja izraz dobrodošlice na stranim jezicima namijenjen svim potencijalnim turistima za koje je država i njena oslabljena ekonomija žude, autorica koristi gušenje kao metaforu za iscrpljujućih pokušaja da se zadovolje interesi drugih u ovom slučaju gostiju, turista.

Treći je film Renate Poljak “Velika očekivanja” koji govori o nasilju, onom ljudskom i onom arhitektonskom, kroz temu je bespravne gradnje kroz prikaz dalmatinske obitelji i okruženja u kojem se obitelj nalazi u doba tranzicije.

Renata Poljak, Velika očekivanja

Ova tri problema vidljiva u video radovima početkom dvijetisućitih: problem turističke okupacije, problem zanemarivanja osobnog identiteta na račun tuđih potreba i problem bespravne gradnje, vremenom prerastaju u niz drugih problema koje prate radovi izložbe: problem zanemarivanja kvalitetne hotelske baštine u radovima Daydream Sandra Đukića, probleme kilometarskih kolona automobila u srcu sezone u radu Čekanja, homorističan video o lažnom identitetu mjesta Cartolina di Momiano 2, ideja o turizmu kao biznisu u radu Pederi, Igora Bezinovića,

Igor Bezinović, Pederi

ugrožavanje kretanja i nemogućnost doživljaja vlastitog grada u radovima Zabranjeno plivanje i Bez naziva Ivone Vlašić, odnos krajolika i izgrađenog kroz odnos unutrašnjeg i vanjskog prostora u radu Ane Hušman Skoro ništa, konzumeristički godišnji odmor u sveprisutnom paralelnom svijetupromo materijala u video radu Marka Ercegovića Prrp,

slika mora i performativna upotreba tijela koje se utapaju u njemu kao metafora društvene deformacije koja se može iščitati na više nivoa u filmu Gorana Škofića Na plaži,

Goran Škofić, Na plaži

kulturološki fenomeni poput ponašanja turista na povijesnim turističkim destinacijama zabilježeni u filmu Autofokus i s druge strane slika pretvaranja parkinga u “socijalnu” plažu u filmu Splitski akvarel ogoljavaju priče o mogućnosti stvarnog doživljaja prostora vidljiva u radovima Borisa Poljaka,

u audio radu Nešto o ničemu za Sliku od zvuka Željko Badurina na ironičan način, onako usput priča o originalnosti turističkih proizvoda, individualiziranim suvenirima i idealnom odmoru, dok idealni zaboravljeni odmor bilježi statična kamera u filmu Terasa Sanje i Vedrana Šamanovića.

Željko Badurina, Nešto o ničemu

U filmu Tončija Gaćine Turizam! mašinerija potrošačkog društva prikazana je u kombinaciji brutalnog i humorističnog spoja tisuća turista gladnih doživljaja i s druge strane par domaćih ljudi gladnih kruha koji izvode harlekinske pothvate da zabave goste, slika je načina na koji ljudi žive, ali u kojoj nestaje identifikacije i užitka na obje strane ove priče. Ono što nam za sada ostaje je humor, koji je naravno poizašao iz prepoznavanja kritične situacije.

Tonči Gaćina, Turizam!
(…)

Vjerujemo da estetičko iskustvo u umjetničkim enklavama još uvijek postoji, iako je riječ je o iskustvu umjetnosti i komunikacije riječ je i o užitku u fluidu, pa i u iskustvu festivala Vizura aperta dakle je riječ o turizmu i hedonizmu koji želi poticaj i zadovoljenje, ali u ovom slučaju riječ je o kulturnom turizmu koji to i ne želi biti. Kao što turisti ne žele biti turistima.

Tonči Gaćina, Turizam!

I Vizura otoka želi pokazati vrijednost i pokušati ne uništiti je, no možemo s lakoćom reći da je ovdje riječ o fenomenima turizma i hedonizma posebno kada govorimo site specific radovima, pri čemu iskustvo festivala i njegov odnos prema mjestu, određujemo kao laganu verziju turizma naspram one postromantične koju živimo danas u globalnoj unfirmnosti koja ubija dušu mjesta dok ga vulgarno propagira.

Tonči Gaćina, Turizam!

 

Iako vreba manja opasnost od kulturnog turizma, koji i ne mora biti loš, jer to je samo onaj estetičan van serijski, neuobičajen ritam bježanja od stvarnog u egzotično i privremeno, ljetno. Možemo reći da preko ovog oblika kulturnog turizama otkrivamo identitet grupe koji nam je bitan za doživljaj sebe, drugog i drugačijeg, a da potiče relacijske odnose u novom kontekstu kako prema otoku, tako i prema ljudima”, navodi Davorka Perić.

 

Izvor/ Fotografije: Vizura Aperta/Vizura otoka