Kako nam web stranice Multimedijalne kolibe otkrivaju, to je “umjetnička organizacija koja okuplja autore iz raznorodnih djelatnosti – suvremenog plesa, oblikovanja zvuka i radiofonije, likovnosti, kazališta, književnosti i drugih disciplina – s ciljem stvaranja zajedničkih projekata i poticanja intermedijalne i interdisciplinarne suradnje”. Kroz umjetničke discipline, posebno kroz pokret i ples, Multimedijalna koliba također nudi edukativne programe i radionice za bebe, trudnice, roditelje, djecu te sve ostale koji se kroz pokret i ples žele upoznati sa svojim tijelom i izgraditi odnose s bližnjima. Iza Multimedijalne kolibe stoji Zrinka Šimičić Mihanović, i sama plesna umjetnica koja se bavi razvojem djece i terapijama kroz pokret i ples. U razgovoru nam otkriva više o tome kako je nastala Multimedijalna koliba te kako je došlo do ovog zanimljivog spoja različitih disciplina.
Za početak, kako se rodila ideja o Multimedijalnoj kolibi?
Ideja o Multimedijalnoj kolibi rodila se iz potrebe za objedinjavanjem različitih smjerova kojima sam krenula u svom bavljenju tijelom, pokretom i plesom. S druge strane bio mi je potreban prostor za rad i istraživanje. I tako se, u suradnji s dramaturginjom i radiofoničarkom Pavlicom Bajsić te dramaturgom i dramskim piscem Dubravkom Mihanovićem, prije nešto više od godinu dana rodila, a ubrzo i realizirala, ideja o multimedijalnom prostoru, “kreativnom utočištu”, svojevrsnoj “kolibi” usred grada, kao i o istoimenoj umjetničkoj organizaciji koja bi producirala radove autora okupljenih pod tim imenom.
Multimedijalna koliba s jedne strane producira umjetničke projekte, a s druge održava edukativne programe i razvojne radionice. Koje su dodirne točke ovim programima?
Za mene su te dvije stvari nerazdvojne. Prostor pedagoškog rada doživljavam slobodnije i kreativnije nego što se to često smatra. Zanima me pedagoški rad kao dvosmjerni proces, proces podučavanja, ali i učenja od drugih. Dijelom je to sasvim sigurno i zbog medija u kojem radim. Do prošle godine kod nas nije postojala plesna akademija i put kojim smo ja i dio mojih kolega postajali profesionalnim plesačima tražio je od nas s jedne strane kreativnost i stalnu informiranost o tome gdje se i od koga nešto može naučiti, a s druge strane usredotočenost i višestruko postavljanje pitanja i odgovaranje na pitanje koji je moj put, koji su moji interesi, zašto radim to što radim. Od nas se, drugim riječima, tražilo vrlo aktivno sudjelovanje u vlastitom edukativnom procesu, i za mene su moja osobna edukacija, profesionalni angažman kao plesačice, autorski i pedagoški rad, usporedni procesi koji su se u različitim razdobljima javljali u različitim intenzitetima, ali gotovo uvijek paralelno, hraneći i inspirirajući jedan drugoga. Pedagoški i autorski rad za mene su samo dva načina da komuniciram istu stvar – svoju fascinaciju tijelom i pokretom te potrebu da kroz pokret i ples bolje razumijem sebe i svijet oko sebe.
Što se tiče umjetničkih produkcija, iz Multimedijalne kolibe izašli su multimedijalni projekti kao što su Improspekcije, Hoerspiel, Po stepenicama, iza vrata, kroz prozor i drugi. Kako nastaju ove suradnje i koja je tu uloga Multimedijalne kolibe?
Radi se o vrlo različitim projektima kojima je zajedničko to da su produkcijski realizirani pod okriljem Multimedijalne kolibe kao i to da ih vode umjetnici, autori koji su bilo suosnivači ili suradnici Kolibe.
“Improspekcije” su projekt, inicijativa za razvoj i afirmaciju improvizacijske scene kod nas, koji postoji od 2007., kada je pokrenut u suradnji s Centrom za kulturu i informacije Maksimir. Umjetnički ga vodimo Sonja Pregrad, Iva Hladnik i ja, a realiziran je u koprodukciji sa spomenutim Centrom, u prvo vrijeme, te nakon toga s Plesnim kolektivom dl_c. Projekt se odvija kroz različita događanja vezana uz izvedbenu umjetnost i improvizaciju s festivalom improvizacije kao središnjim događajem. Ove godine festival planiramo od 27. do 29. studenog, u suradnji sa Studentskim centrom Sveučilišta u Zagrebu – Kulturom promjene -Teatrom &TD.
“Hoerspiel- mala igra za slušanje (i gledanje)” autorski je projekt Pavlice Bajsić, suosnivačice Multimedijalne kolibe, koja se u svom radu između ostalog bavi i medijem radija te njegovom teatralizacijom i transponiranjem u medij izvedbe i kazališta. Plan za bijeg novi je projekt na tom tragu, a njegovu realizaciju planiramo u listopadu 2014.
“Po stepenicama, iza vrata, kroz prozor” nastavak je pak multimedijalnog trio performansa Trag/Trace/Spur švicarske animatorice Michaele Müller, glazbenika Fa Ventilata i mene, iz 2013. godine. U nastavku, koji je realizan u koprodukciji s Teatrom &TD ( Studentskim centrom Sveučilišta u Zagrebu – Kulturom promjene -Teatrom &TD), pridružili su nam se još i glazbenici Branko Nikolić (na prepariranom klaviru) i Ema Abadžieva (na engleskom rogu), multimedijalna umjetnica Tanja Minarik te redatelj Alvaro Schoeck.
Ples beba, Ples za trudnice, Kreativni ples za roditelje i djecu, Neformalno do forme samo su neki od edukativnih programa i radionica koje Multimedijalna koliba nudi. Što oni pružaju korisnicima?
Kroz ove i druge edukativne programe želja mi je različitoj publici, od malih beba i njihovih roditelja, preko djece do odraslih, pružiti novo iskustvo tijela i pokreta. Ples je, kako ga ja vidim, stanje potpune uronjenosti u tijelo i trenutak. Ples može biti samo sada, ni prije ni poslije. I u tome je jedna od ljepota bavljenja plesom. Ples je pokret koji je sam sebi svrha, koji dolazi iz čiste potrebe za kretanjem. On dovodi tijelo do granice onoga što mu je poznato kao način kretanja i često pomiče tu granicu, otkriva nešto novo; plešući čovjek se mijenja. Već i prije rođenja, vidljivo je kako se krećemo ne bismo li bolje osjetili, intenzivnije doživjeli svijet oko sebe. I razmišljajući na taj način o plesu i gledajući kako se, s koliko radosti, radoznalosti i lakoće bebe kreću, kako upoznaju sebe i svijet oko sebe, rastu i mijenjaju se kroz pokret, moj način podučavanja plesa sve više nalazi uporište upravo u tom “plesu beba”, osnovama pokreta. Bez obzira s kojom dobnom skupinom radila i što bio sadržaj programa ili radionice, želja mi je da polaznici (ponovo) otkriju sav potencijal koji njihovo tijelo nosi, kreativan i izražajan, kao i potencijal uspostavljanja odnosa s drugima kroz pokret.
I za kraj, što možemo možemo očekivati od Multimedijalne kolibe nakon ljeta?
Od 1. rujna krećemo s redovitim edukativnim i radioničkim programima u našim prostorima u Buconjićevoj 39. Dana 6. rujna održat će se Dan otvorenih vrata na kojem se svi zainteresirani mogu upoznati sa sadržajem programa koje nudimo. Održat će se besplatni pokazni satovi i zainteresirani će moći upisati željene programe uz popuste na redovne cijene. Nadalje, u tijeku su pripreme za novu produkciju predstave Sonje Pregrad, Zrinke Užbinec i mene u suradnji s vizualnom umjetnicom Anom Horvat i multimedijalnom umjetnicom Hrvoslavom Brkušić, koja će premijerno biti izvedena na festivalu improvizacije Improsopekcije krajem studenog. U listopadu planiramo projekt Plan za bijeg. Riječ je o mini festivalu pozvučene putopisne proze i poezije pod umjetničkim vodstvom Pavlice Bajsić. Toliko za sada. Postoje i planovi za iduću godinu, ali korak po korak…
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektoničkih medija