U prosincu 2010. Fifa je objavila da će se Svjetsko prvenstvo u nogometu 2022. održati u maloj emiratskoj državi Katar. Tako je Svjetsko prvenstvo prvi put otišlo u jednu islamsku državu. Međutim, mnogo je sporova i zamjerki tom odabiru. Katar je očito koristio svoju financijsku moć za lobiranje, što mnogi vide kao podmićivanje. Nogometni navijači boje se da će ostati bez piva u državi gdje je zabranjeno javno konzumirati alkohol i biti pijan. Feminističke organizacije pitaju se hoće li žene smjeti na stadione s obzirom na to da je Katar jedna od tri zemlje članice Međunarodnog olimpijskog odbora koje nemaju niti jednu sportašicu, a LGBTQ udruge što će biti s navijačima drugačijeg seksualnog opredjeljenja u državi gdje je biti gay ili lezbijka kažnjivo zatvorskom kaznom.
Usprkos tim polemikama ili upravo zbog njih, Katar ima plan postati kulturna prijestolnica Bliskog istoka. Dok susjedni Dubai nosi titulu Las Vegasa regije, Abu Dhabi upošljava najveća imena svjetske arhitekture, glavni grad Katara, Doha, odlučio je do 2022. postati grad muzeja i umjetnosti. Edvard Dolman, donedavno predsjednik aukcijske kuće Christie’s, a danas savjetnik Katarskih muzejskih vlasti, izjavio je za The Art Newspaper da “Katar planira realizirati seriju uzbudljivih kulturnih projekata do početka Svjetskog kupa 2022”. Uz Dolmana, Katar je doveo i poznatog povjesničara umjetnost Rogera Mandlea, nekadašnjeg pročelnika Rhode Island School of Design, na mjesto voditelja rastuće mreže muzeja.
Taj plan obuhvaća neke već otvorene muzeje. U Dohi je otvoren Muzej islamske umjetnosti koji je projektirao I. M. Pei. Slijedeći forme zigurata, Pei je stvorio jednostavan prostor gotovo primitivnih formi koji sadržava gotovo enciklopedijsku zbirku islamske umjetnosti. Pretpostavlja se da je to i zadnji projekt muzeja tog 94-godišnjeg arhitekta. Otvaranje ovog muzeja 2009, kojem su prisustvovali najpoznatiji svjetski trgovci umjetninama poput Jaya Joplinga iz Londona te najrazvikaniji svjetski umjetnici poput Damiana Hirsta i Jeffa Koonsa, jasno je pokazalo koje su težnje Katara. Potkraj 2010. otvoren je i Arapski muzej moderne umjetnosti, djelo arhitekta Jean-Françoisa Bodina. Za 2014. predviđa se otvaranje najspektakularnijeg od svih muzeja, Nacionalnog muzeja Katara. Futuristički kompleks tog muzeja inspiriran je pustinjskom ružom, a projektirao ga je Jean Nouvel. Smještaj novog muzeja je takav da će zgrada biti prva slika Katara svim posjetiteljima koji dolaze s aerodroma.
S naftnim bogatstvom na raspolaganju, katarska kraljevska obitelj danas odlučno investira u suvremenu zapadnjačku umjetnost. Istraživanje koje su proveli novinari The Art Newspapera pokazuje da je Katar trenutno najveći kupac umjetnina u svijetu.
Glavna kolekcionarka, ujedno predsjednica Katarskih muzejskih vlasti, je Sheikha al-Mayassa Bint Hamad Al Thani, kći katarskog emira. Među najvrjednije umjetnine koje je 27-godišnja kolekcionarka kupila spadaju White Center Marka Rothkoa iz 1950. koji je koštao 72,8 milijuna $ te Lulluby Spring Damiana Hirsta iz 2002. koji je koštao 9,2 milijuna Ł. Sheikha Al Mayassa nije jedina sakupljačica umjetnina u obitelji. Njezin rod Sheikh Saud Bin Muhammad Bin Ali Al-Thani oduvijek je bio strastveni kolekcionar, a nedavno ga je Artnews proglasio jednim od 10 vodećih kolekcionara u svijetu. Premda se zbog sporazuma o tajnosti koji postoji između kolekcionara i aukcijskih kuća ne zna točan podatak o svim umjetninama koje je Katar kupio u posljednje vrijeme osim Rothka i Hirsta, u krugovima kolekcionara priča se o umjetnicima poput Roya Lichtensteina, Jeffa Koonsa, Andyja Warhola, Ada Reinhardta, Lucija Fontana, Dana Flavina, Richarda Serre.
Po svemu sudeći, Katar ima novca i za Svjetsko prvenstvo, i za zapadnjačku arhitekturu i umjetnost. Je li s tim spreman prihvatiti i zapadnjačke standarde slobode, vidjet će pivopije, navijačice, gayjevi i lezbijke koji odluče otići na nogometno prvenstvo u Katar 2022.
Tonči Kranjčević Batalić