Ohrabrujuća svakodnevica današnje Srebrenice

Izložbeni projekt “Srebrenica danas” ERSTE Fondacije prikazan je 11. srpnja u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, kao dio komemoracije dvadesete godišnjice genocida u Srebrenici i potpisivanja Daytonskog sporazuma.

Dvadeset godina nakon genocida ova izložba je vizualni portret grada, ljudi, industrije i poljoprivrede. Trenuci svakodnevice prikazuju potencijale koji Srebrenica ima, pozitivna događanja i nadu za budućnost koji tinjaju ispod i dalje prisutnih političkih te osobnih sukoba.

Izložba pokazuje novu, mladu generaciju koja odrasta u Bosni i Hercegovini i želi normalan život. Spremna je boriti se za to na miran način, kroz političke proteste ili pozitivne kulturne, glazbene i umjetničke akcije. „Srebrenica danas” pokazuje da ispod svih problema, te pozitivne iskre daju nadu i da mogu stvoriti bolju budućnost za sve, ako budu njegovane.

Izložba se sastoji od osam plakata, od kojih svaki sadrži foto priču – fotografiju i kratki opis, kao i prateće tekstove, nevezane za fotografije. Urednica projekta je Christiane Erharter, a autor fotografija Dejan Petrović. U nastavku vam donosimo fotografije i kratke tekstove koji ih prate.

Čamka je rođena u Njemačkoj, prije nego što su njeni roditelji Emin i Sabina odlučili da se vrate i počnu novi život u brdima oko Srebrenice. Kadira, Fatima i Djenata su uslijedile nakon nje, što čini ovo domaćinstvo pretežno ženskim, što nije lako, ako živite životom izoliranim kao što je njihov. Međutim, težak život s mnogim dnevnim obavezama i 16 konja o kojima se brinu nije ostavio traga na njihovim ocjenama i sve četiri su odlične učenice. I ne bi mijenjale svoje konje ni za što.

Emin je sreo Sabinu u Dresdenu, gdje je došao kao izbjeglica iz ratom razorene Bosne. Nakon 33 godine rada u njemačkim rudnicima, jedina želja koju je imao bila je da se vrati u svoj rodni grad i živi miran život sa svojom obitelji.

Danas Emin provodi koliko god može vremena napolju, sa svojom suprugom, četiri kćeri i šesnaest konja. Nakon svih godina provedenih pod zemljom, nebo je jedina stvar koju Emin želi vidjeti.

Senad je započeo posao s tri plastenika 2009. godine, prvi koji se okušao u ovakvom poduhvatu u ovim krajevima od završetka rata. Danas proizvodi 100 tona voća i povrća i mogao bi i mnogo više. Zemljište je dobro, plodno i vode ima svuda. Investitori pokazuju interes, ali ono što nedostaje je kvalificirano osoblje, veća područja nepodijeljenog zemljišta i poduzetnički duh.

Emir je, u različitim ulogama, dio FK Guber više od 9 godina. U posljednje dvije godine klub je gotovo postigao svoj cilj: napredak u viši rang takmičenja, toliko željenu drugu ligu.

I mada političke i etničke podjele i dalje postoje u mnogim drugim mjestima, Nikola i Aljo čak i ne razumiju ovo pitanje. Oni su prijatelji iz djetinjstva i na terenu FK Gubera sport je jedini jezik.

Smještena između Bosne i Srbije, Drina uvijek izgleda impresivno i grandiozno. A ako uspijete da pronađete put do osamljenog mjesta gdje je Tito uvjerio Međunarodni olimpijski komitet da odobri Jugoslaviji održavanje prvih Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine, vidjet ćete rijeku kako polako vijuga kroz stoljećima star kanjon.

Bez obzira da li gledate u nju odozgo ili se vozite brodom, Drina predstavlja ogroman potencijal za lokalne zajednice.

Banja Guber je bila glavna turistička atrakcija u Srebrenici prije posljednjeg rata. Njenih 48 ljekovitih voda je privlačilo posjetitelje iz svih krajeva bivše Jugoslavije, pa čak i izvan njenih granica. Danas spor oko prava na koncesiju i dalje drži taj potencijal netaknutim.

Ahmet se nada da će banja dovesti više klijenata njegovom frizerskom salonu, i još više bajkera koji će se pridružiti njegovom popularnom klubu “Argentum”.

Teško je odrastati u gradu u kojem radi samo jedan kafić, gdje nema kina, plesnog kluba ili drugih mjesta za druženje. Radeći svuda pomalo, Mladen pokušava da angažira mlade ljude i nađe način kako da provedu svoje vrijeme i zainteresira ih za pozitivne aktivnosti, od akcija u klubu mladih, umjetničkih takmičenja, do intervjua o Srebrenici danas.

Hilda ne svira bubnjeve, ali voli muziku i ono što muziku dovodi u ovaj gradić. Ona radi u kući dobrih melodija koja je domaćin Superaru, inicijativi koja omogućuje mladim ljudima da iskuse značaj i ljepotu zajedničkog stvaranja muzike. Kroz muziku i prijateljstvo jačaju svoje ključne životne vještine: samopouzdanje, poštovanje, disciplinu, osjećaj zajedništva, i osjećaj odgovornosti.