Donosimo reagiranje kustosa Klaudia Štefančića, voditelja Galerije Galženica, na tekst Sonje Švec Španjol objavljen na našem portalu prije nekoliko dana (ovdje) o njenom iskustvu u Galeriji Galženica. Tekst reagiranja donosimo u cijelosti.
Povodom izložbe “Dom, centar, kuća, platforma!” otvorene 23. listopada u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici, 4. i 5. studenog nekoliko je web portala objavilo tekst Sonje Švec Španjol “Šutnja nije zlato” bez pokušaja kontakta one strane koja je na osobnoj i profesionalnoj razini napadnuta nizom netočnih tvrdnji. Bez namjere da ulazim u daljnju polemiku s gospođom Švec Španjol, skrećem pažnju na sljedeće:
1. kao polaznicu Kustoske platforme iz Zagreba – nezavisne inicijative za edukaciju na području suvremenih kustoskih praksi – gospođu Švec Španjol sam u svojstvu predavača upoznao 2014. i zajedno s polaznicom Marijanom Paulom Ferenčić, pozvao na suradnju povodom izložbe koja je trebala obilježiti 35 godina postojanja Doma kulture u Velikoj Gorici. Kolegica Ferenčić je ubrzo odustala, a gospođa Švec Španjol je na suradnju pozvala gospođicu Andreju Vujnović;
2. istina je da sam gospođi Švec Španjol prvo rekao da samostalno koncipira izložbu, ali sam se nakon osvještavanja složenosti vlastite ideje i uvida u iskustvo koje gospođa Švec Španjol i gospođica Vujnović imaju u organizaciji složenijih izložbenih projekata, predomislio i sam uključio u proces organizacije, odnosno postao jedan od kustosa izložbe. Kao dugogodišnji radnik u kulturnim ustanovama i kao kustos suvremene umjetnosti, moja je ideja bila da se napravi izložba o ustanovama u kulturi, o njihovom mjestu u hrvatskom društvu, nekada i sada.
Ne da se napravi izložba koja bi bila svojevrsni “dan otvorenih vrata” galerije ili Doma kulture u Velikoj Gorici, nego da se o fenomenu kulturno-obrazovne ustanove progovori koliko je to moguće kritički i na nov način. Iz tog razloga je i uloga dizajnera na izložbi bila velika (niz izložaba u Galeriji Galženica realiziran je upravo na takav način, primjerice);
3. za svoj rad, gospođa Švec Španjol i gospođica Vujnović su bile uredno plaćene, nakon otvaranja izložbe, odnosno nakon završetka posla kako to autorski ugovori obično nalažu. Visinu svoga honorara i visinu honorara gospođice Vujnović odredila je gospođa Švec Španjol, u skladu s ukupnim budžetom izložbe i u dogovoru sa mnom. Unatoč jesenskom rebalansu gradskog proračuna, odnosno smanjenu budžeta za izložbu, njihovi honorari nisu smanjeni.
Donedavno smo imali mogućnost i tzv. avansnog plaćanja, što znači da se ukupni honorar mogao isplatiti u dvije ili više rata. S obzirom na dužinu rada na izložbi, inzistirao sam na takvoj vrsti ugovora, ali je upravo negdje u vrijeme njegove provedbe iz Grada Velike Gorice došao naputak da ugovore veće od 5 000,00 kuna, mora odobriti izravno gradonačelnik, pa su potpisivanje ugovora i isplata honorara, u dogovoru s gospođom Švec Španjol i gospođicom Vujnović, prolongirani do otvaranja izložbe;
4. gospođa Švec Španjol i gospođica Vujnović su u najavama izložbe i u publikacijama koje prate izložbu, u skladu s uobičajenom praksom galerije, potpisane kao kustosice-asistentice, a njihov tekst “Centri za kulturi – paradigme prošlosti ili potencijal budućnosti” objavljen je na web stranici galerije i dostupan je na izložbi. Zbog nedostatka sredstava, što je prouzročeno rebalansom gradskog proračuna, nije bilo moguće isti tekst objaviti u katalogu izložbe;
5. s obzirom na to da je ideja za izložbu moja, s obzirom na to da sam izvršio odabir predstavljenih ustanova, da sam izabrao većinu izložbenog materijala, od samog početka davao karakter cijeloj izložbi i određivao ritam njezine realizacije u impresumu izložbe naveden sam kao kustos izložbe;
6. svaki se grupni, pa i kustoski rad zasniva na nekom obliku kolegijalnosti. Na žalost, pred kraj rada na izložbi, suradnja s gospođom Švec Španjol bila je sve teža. Osobito u onim trenucima kada je s istraživanja bogatog znanstvenog i publicističkog materijala objavljenog o temi ustanova u kulturi – kojeg su predano obavile gospođa Švec Španjol i gospođica Vujnović – trebalo preći na konkretan odabir ustanova i na odabir materijala s kojima bi te ustanove trebale biti predstavljenje; kada je s teksta, drugim riječima, trebalo preći na kontekst. Kada sam procijenio da međuljudski odnosi ugrožavaju organizaciju izložbe, kao voditelj galerije zahvalio sam se na suradnji gospođi Švec Španjol i gospođici Vujnović, uključujući u izložbu većinu onoga što su u međuvremenu napravile;
7. svjestan sam svih problema koji postoje na kulturnom području, ali mislim da model njihovog rješavanja koji nudi gospođa Švec Španjol nije dobar. Žao mi je da je do ovoga došlo. Komunikacija unutar tima je u jednom trenutku bila narušena i vjerojatno sam propustio bolje reagirati na nastalu situaciju, ali optužiti me za krađu i iskorištavanje – to je jednostavno besmisleno.
U svom dosadašnjem radu trudio sam se ne samo raditi dobro, nego i pravično, svjestan u kako teškim uvjetima sudionici kulturne produkcije u Hrvatskoj žive i rade. Primjerice, s obzirom na bijedne produkcijske budžete, vanjski suradnici ne mogu biti bolje plaćeni; status izvan-institucionalnih kulturnih radnika nije dobro pravno reguliran što otežava rad i njima i institucijama s kojima rade itd. Onoliko koliko je to program zahtijevao, u Galeriji Galženica otvarali smo vrata mladim umjetničkim kritičarima i kustosima, u nadi da će suradnja, i njima i nama, donijeti neku novu vrstu znanja i iskustva.
Kada smo mogli, isplaćivali smo honorare likovnim umjetnicima kada je to činila malo koja muzejsko-galerijska institucija u Hrvatskoj. Osobno, pak, kao dugogodišnji predavač na Kustoskoj platformi, vjerujem da sam uspio nešto dati, prenijeti neko znanje ljudima koji su odlučili zarađivatii za život na sve siromašnijem društvenom polju. I u jednom i u drugom slučaju, nadam se da sam poticao dijalog, otvarao nove prostore rada i ohrabrivao mlađe kolege, ne gubeći, pritom, iz vida visoke standarde muzejsko-galerijskog rada.
Klaudio Štefančić
Fotografije: Galerija Galženica