Svjedok poslijeratnog Zadra
“Zalazak Sunca u Zadru najljepši je na svijetu i neusporedivo je ljepši od onog u Key Westu na Floridi”, zapisao je redatelj Alfred Hitchcock tijekom posjeta Zadru u svibnju 1964. godine, promatrajući grad na proljeće, sa prozora sobe broj 204, iz hotela Zagreb.
Sljedećeg jutra slavni je režiser stao pred objektiv velikog zadarskog fotografa Ante Brkana kojemu je uspjelo snimiti jedan od najboljih redateljevih portreta, bez imalo pretjerivanja, ikad. No, manje je poznat trenutak u kojem je fotograf Brkan redatelja snimio u spontanom trenutku, kada je nakratko zastao na ulici. Odijelo mu je pažljivo skrojeno i izglačano, kravata besprijekorno zavezana, sve je u savršenom redu, no on zastaje i sa gotovo manijakalnom usredotočenošću čisti svoje cipele.
Varoš, krajem 50-ih
Ova će fotografija biti izložena u Galeriji umjetnina Narodnog muzeja u Zadru, 18. prosinca. Kustosica Nevena Štokić poslijednjih se osam godina intenzivno bavi proučavanjem opusa zadarske braće Brkan. Od negativa kojih je iza Ante Brkana ostalo oko 30 tisuća, odabrala je manji dio fotografija, njih pedesetak, koje će pokazati na izložbi koja se pod nazivom u “U Varošu” otvara 15. prosinca. Velik dio fotografija koje ćemo moći vidjeti na izložbi savim su nepoznate, i prvi će puta biti izložene u javnosti. Iako prve fotografije Ante Brkana datiraju u tridesete godine, kada je nakratko s obitelji, kao mladić, živio u Italiji, najpoznatiji je dio njegova opusa poslijeratni.
Kuća Brkan u Varoškoj ulici, oko 1953.
U Varošu, pedesete godine
Tada je bio fotograf “Narodnog lista” i “Glasa Zadra”, bilježio je, s omiljenim Rolleiflexom svakodnevnicu u ovom gradu nakon Drugog svjetskog rata. U fotografiranju mu se pridružuje i njegov dvije godine mlađi brat Zvonimir, čija je kultna fotografija “Iz Liliputa”, inače u posjedu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, jedna od najboljih fotografija u povijesti hrvatske fotografije uopće. Ante Brkan je novinski fotograf, dok je Zvonimir Brkan činovnik, koji u slobodno vrijeme snima umjetničke fotografije čiji se stil najbolje može opisati kao nadrealni. Zajedno izlažu na nekoliko stotina izložbi, osvajaju prestižne nagrade, izdaju čak dvije monografije, blisko surađuju sve do Zvonimirove smrti, 1979. godine. Ante Brkan mlađeg je brata nadživio 25 godina. Četiri desetljeća bavio se novinskom i dokumentarnom fotografijom, bilježeći, najviše ulice rodnog grada.
Požar u kupoli kapele Sv. Duha, 1964.
Vrata mraka, 1956.
Naziv izložbe “U Varošu” proizlazi iz naziva onog dijela Zadra u kojemu je Ante Brkan živio. Često i nije trebao ići predaleko u potrazi za dobrom fotografijom. Sa vlastitog balkona, u malenom unutrašnjem dvorištu dalmatinske ulice, početkom pedesetih godina, snima prizor maštenja vina. Sve je u službi savršene kompozicije, čak i maleni dječak koji radoznalo trči na ulazna vrata, gledajući sudjede koji ubrzano skidaju teške bačve grožđa.
Djeca po kiši, 1964.
Teško je izbjeći paralele s Tošom Dabcem, koji je i inače poticao na izlaganje braću Brkan, dok je bio u Zadru oduševio ga je njegov fotografski rukopis. Tošin je atelje bio centar okupljanja u Zagrebu, dok je fotografski atelje Ante Brkana, pak, bio okupljalište kulturnog Zadra, krajem 50-ih, te 60-ih i 70-ih. Svi su se rado nalazili u prizemlju obiteljske kuće Brkanovih u Varoškoj ulici broj 5, u Antinoj fotografskoj radnji.
Patricia Kiš (tekst je uz dozvolu autorice prenesen iz magazina Like)
