U srijedu, 13. srpnja, u povodu 80. obljetnice rođenja i 5. obljetnice smrti Vaska Lipovca, u Splitu je svečano predstavljena skulptura i grafika Plavo stablo.
To je bio posljednji događaj u sklopu Dana otvorenog ateljea Vaska Lipovca koje je Udruga Val organizirala u zadnjih mjesec dana. Cijeli projekt udruge još jednom je ukazao na bogatstvo autorova opusa te neophodnost organiziranja njegove adekvatne prezentacije u Splitu. Ovom prilikom, na početku Vukovarske ulice, u sklopu već postojećeg živog drvoreda i u neposrednoj blizini ateljea u kojem je Lipovac radio zadnja dva desetljeća svoga života postavljeno je Plavo stablo koje će sljedeća tri mjeseca ondje stajati u čast velikom splitskom umjetniku. Svečani program vodio je Tonči Šitin, o Lipovcu su govorili Dinko Kovačić i Joško Belamarić, a u popratnoj je tiskanici o Lipovcu pisao Ive Šimat Banov. U ime obitelji umjetnika svima koji su pomogli ovaj program zahvalio je Mario Lipovac, a umjetnikova supruga Milena Lipovac u znak zahvalnosti za pomoć koju su dobili od Grada predala je grafiku Plavo stablo dogradonačelnici Anđelki Visković.
Na gradskom pločniku, pokraj novog stabla, te se večeri okupio velik broj Splićana koji su došli odati počast Lipovcu, ali i uživati u urbanom trenutku koji se stvorio oko Plavog stabla. Uz posluženo piće okupljene je u večernjim satima zabavljao Harpoon Blues Band.
Uz to što ukazuje na vrijedni opus Vaska Lipovca, novo stablo u urbanom tkivu Splita uklopilo se i u neke aktualne teme grada. S jedne strane, u trenutku kada mnoge zelene površine grada zamjenjuju parking mjesta, ova skulptura simbolički govori o mjestu stabala u gradskom krajoliku i veselju koje donose stanovnicima. S druge strane, u Splitu se uvelike priča o javnim spomenicima, o čemu građani imaju podijeljeno mišljenje. Plavo stablo je izvrstan primjer kako javna skulptura može imati veseo karakter, oplemeniti svakodnevni život građana i oživjeti urbane zone odmaknute od Rive. Na problem urbane skulpture ili javnih spomenika ovom se prilikom osvrnuo i Belamarić u svom govoru.
Tonči Kranjčević Batalić