Težeći univerzalnijem umjetničkom izričaju, srpski umjetnik Branislav Nikolić udaljio se od osobnog i ekspresivnog slikarstva s početka karijere te polaznu točku u umjetnosti nalazi u javnom prostoru, dakle u društvenoj realnosti. Osobnom nadogradnjom objektivnosti nastaju skulpturalni radovi koji često graniče s intervencijom u javnom prostoru. Takvi su Kiosk i Crkva , radovi koji u gotovim industrijskim materijalima reproduciraju arhitektonske objekte iz svijeta oko nas, Stvarajući nove prostorne odnose takvi radovi brišu jasne granice između stvarnog predmeta i skulpture. Na tom tragu su i radovi kao Kolač i Beogradski stupovi koji se od prethodnih radova razlikuju u tome što u njihovoj realizaciji autor koristi najčešće odbačeni materijal, pronađen u gradu. Ovim radovima Nikolić se veže na smjer prisutan u povijesti umjetnosti (Schwitters i Rauschenberg neki su od poznatijih predstavnika) gdje se reciklažom pronađenog materijala, koji nosi memoriju društva koje ga je koristilo i odbacilo, u radove unosi svojevrsni poetični trag realnosti.
Sekundarna arhitektura posljednji je rad u tom nizu, nastao prošle godine kao dio programa “Mi volimo i umjetnost drugih” Trećeg Beograda, u sklopu Urban inkubatora Goethe instituta u Savamali. U prostoru beogradske galerije Osmica, u kojoj je kasnije održan i okrugli stol, bio je izložen rad, kuća kao osnovni arhitektonski oblik napravljena od recikliranog materijala. Međutim, cijeli rad, pa tako i njegovo značenje, zapravo proizlaze iz dugog procesa. Činjenica da u beogradskim slamovima ljudi uistinu žive u kućama napravljenim od recikliranog materijala potakla je umjetnika da upravo tamo potraži pomoć. Tako je našao Bobana Mladenovića, jednog od pripadnika romske manjine, koji je cijeli život proveo u takvim naseljima, koji s ženom i četvero djece živi u jednoj takvoj kući, te je poznat kao izvrstan graditelj kuća od otpadnog materijala koje gradi po beogradskim slamovima. U zamjenu za autorski honorar Mladenović je pristao izgraditi jednu autentičnu romsku kuću u galeriji i tako je započela potraga za materijalom po beogradskim ulicama i kontejnerima.
Kako potraga za materijalom, tako i izgradnja kuće snimljeni su kao dokumenti procesa rada te sa samom kućom čine cjelovit rad. Za razliku od prethodnih radova, uključivanjem Mladenovića i konkretnim beogradskom kontekstom, ovaj Nikolićev rad dobiva naglašeniju socijalnu komponentu. Izmještanjem kućice tipične za slamove u galerijski prostor otvorena je diskusija o različitim oblicima i uvjetima stanovanja u gradu. Interes javnosti i medija potakao je Nikolića i suradnike da još za trajanja izložbe organiziraju okrugli stol na temu romskog stanovništva i slam naselja u Srbiji.
Sekundarna arhitektura: Nikolić je angažirao Bobana Mladenovića, koji i sam živi u romskom naselju i gradi kuće od otpadnog materijala, da izgradi autentičnu romsku kuću u galeriji
Iz intervjua objavljenog na portalu Supervizuelna prenosimo vam autorov osvrt na okrugli stol:
“Okrugli sto je prošao jako dobro sam po sebi, ali pravi efekt svakog okruglog stola trebao bi da bude taj da zaključci sa njega ne ostanu samo za stolom, već da ih čuje šira javnost i da reagira na označene probleme. Jedan od bitnih zaključaka je da romska manjina ne voli da živi u ovakvim kućama. Oni vole, kao i svi, da žive u zidanim kućama sa strujom i vodom, grijanjem, izolacijom. Život u ovakvim kućicama je u stvari preživljavanje. Bez struje i tekuće vode to veoma liči na život ljudi u neolitu, s tim što je tada okruženje bilo čisto i hrana je mogla da se nađe u prirodi, a danas samo na kontejneru. Iako ne vole da žive u ovakvim kućama oni vole ovakav tip naselja, prije nego stanove ili kontejnere koje im se ponekad nude. Znači, trebalo bi na neki način u takvim naseljima poboljšati infrastrukturu i legalizirati ih, jer bez legalne adrese nema ni školovanja za djecu, ni zdravstvene zaštite. Prepričavam ovo vrlo sažeto a situacija je u stvari veoma kompleksna i na nju bi društvo svakako trebalo reagirati.”
Da se razgovor o životu romskog stanovništva u slamovima ne bi ovim završio, od snimljenog materijala Nikolić planira montirati i dokumentarni film o romskoj arhitekturi. Dakle, sekundarna arhitektura projekt je koji traje i poziva na djelovanje.
Pogledajte video o sekundarnoj arhitekturi: