Izložba bi u cjelini trebala proizvesti emociju

Uloga dizajna u izložbenom prostoru
Izložbu kao što znamo postavljaju kustosi koji njome žele nešto poručiti. Bit dobre suvremene izložbe je da ne govori samo kroz eksponate nego i problematizira određene teme. U tom smislu je jako bitno kako izložba kao cjelina komunicira s posjetiteljima, a gdje do izražaja dolazi uloga projektanta ili dizajnera, odnosno nekoga tko kreira prostor. Oni trebaju istu tu priču i poruke kustosa ispričati kroz cijeli izložbeni prostor, dakle kroz sve ostale elemente izložbe koji nisu sami eksponati.

Adris paviljon na Weekend Media Festivalu, autor: Brigada, izložba Adrisovih godišnjih izvješća. Kroz cijeli prostor paviljona postavljeno je deset bijelih valjaka od kojih je svaki zapravo mini paviljon unutar kojeg se predstavlja pojedino izdanje. Posjetitelji bi tako prilikom obilaska paviljona ‘ulazili’ u njih i stvarali svoj vlastiti mikro prostor u kojem se mogu na kratko izdvojiti od vreve samog festivala, ali i u miru pogledati izložbu.

Nažalost, u Hrvatskoj ima vrlo malo takvih izložbi, uglavnom se radi o retrospektivama koje linerano prate umjetnikov rad i gotovo nimalo ne promišljaju prostor. Izložba ipak ne bi trebala biti samo skup radova obješenih na zid, ona je sama po sebi ambijentalno autorsko djelo kojeg stvara kustos u suradnji s dizajnerom ili arhitektom. Kustoska priča kroz prostor i način postava izložbe usko su povezani.

Konkretni zadaci dizajnera izložbenog prostora
Dizajneri izlošcima trebaju dati dodatnu vrijednost kroz prostor, trebaju stvoriti ugođaj. Čine to kroz prostornu organizaciju izložaka, navođenje posjetitelja kroz prostor, odnosom svjetla i sjene, zvukom, teksturama, ambijentima, ovisno o konceptu.

Kultura pušenja: Od tabua do tabua, autor: Brigada, Izložba u Gliptoteci HAZU fokusira se na ulogu koju je pušenje odigralo u hrvatskoj umjetnosti i popularnoj kulturi, spajajući slike, plakate, fotografije, filmove i različite predmete nastale u proteklih 150 godina. Uzevši kao inspiraciju fenomen dima, glavni je cilj agencije Brigada bio interpretirati ga u samom galerijskom prostoru, na način da se postojeći prostor potpuno transformira. Poigravajući se idejom tabua, osmišljena je anti-izložba, prikaz koji izloške skriva čak i od samog izložbenog prostora.

Prostorno iskustvo
Dizajneri izložbi stvaraju iskustvo u prostoru (3D) koje odgovara onome što je kustos osmislio kroz eksponate (2D). U Hrvatskoj se često događa da se dizajn izložbi odnosno prostorno iskustvo doživljava odvojeno od eksponata pa je to dvoje gotovo uvijek u koliziji, poput dva različita projekta na istome mjestu koja se međusobno nadmeću. A to ima izravan utjecaj na uspješnost izložbi. Dizajn prostora kao takav može biti izvrstan, ali ako kroz osjećaj u prostoru kojeg posjetitelji dobiju ne komunicira priču koju je kustos zamislio kroz eksponate, onda nema smisla.

Znanja koja trebaju imati dizajneri izložbenih prostora
Dizajneri izložbi prije svega moraju imati barem osnovna arhitektonska znanja, trebaju znati komunicirati osjećaj u prostoru, a to je nešto što se može najviše naučiti u arhitekturi, djelomično kroz dizajn, sociologiju, psihologiju i scenografiju, ali najbitnije je znanje baratanja prostorom, a i marketinška znanja se pokazuju korisnima.

Pristup izložbenim projektima
Treba pokušavati ući u projekt što je ranije moguće, još u fazi kustoskog koncepta, nastojati se razvijati paralelno s konceptom, a ne dobiti gotov projekt u kojeg se ulazi na kraju, samo kozmetički. Ukoliko u početku možemo sudjelovati u razvoju priče, možemo vidjeti u kojem smjeru razmišljaju kustosi i istovremeno razmišljati kako bi ta njihova ideja mogla rezonirati u cijelom izložbenom prostoru. Naš je zadatak zapravo “običnim” posjetiteljima izložbe kroz prostor prenijeti onaj isti osjećaj kojeg kustosi imaju kada gledaju ta djela. Izložba bi u cjelini u posjetiteljima trebala proizvesti emociju.

Trendovi u dizajnu izložbenih prostora
Danas je trend općenito s izložbama, ne samo u njihovom dizajnu, ispričati neku vrlo usku priču, temu ili problem na što širi način, koristeći izloške kako iz različitih oblika umjetnosti tako i iz različitih sfera kulture, medija i života općenito. Primjer je recimo beogradska izložba o tome kako se živjelo u doba socijalizma.

Što se tiče dizajna trend je naravno što veća interaktivnost s posjetiteljima, multimedija i slično, ali ne na način da je samo sebi svrha, već da služi ideji izložbe.

Najbolji primjeri
U Hrvatskoj ima dobrih primjera. Recimo izložba Ki sit ki lačan koja se desila u Puli prošle godine i bila zaista iznimno detaljno promišljena, temeljito pripremljena, smještena u prostor kojem se ne nameće, već ga koristi na najbolji mogući način. Čak i iznimnu visinu nekadašnje crkve ne ostavlja neiskorištenom, već je u središnjem dijelu prostora postavljen ‘lebdeći stol’ koji se iz prizmelja doživljava kao instalacija u prostoru, a s galerije kao eksponat.

Ki sit ki lačan, autori: Mauricio Ferlin, Tajana Ujčić i Franko Lukež

Također, izložba Kod Cuculića koja je bila postavljena u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, o čemu smo već pisali, koncipirana je kao parafrazirani dizajnerov stan. Radovi su integrirani u postav, koji je podjeljen na prostorije stiliziranog stana, kako bi ih se približilo publici te kako bi se naglasila sveprisutnost dizajna u svakodnevnom životu.

Kod Cuculića, autori: Šesnić&Turković, izložba u Malom salonu MSU-a u Rijeci

Od inozemnih se ističu izložbe britanskog vizualnog umjetnika Anisha Kapoora koji intervenira u cijeli prostor unutar kojeg izlaže svoja djela. On je prvi umjetnik koji je doslovno preuzeo Royal Academy u Londonu prije nekoliko godina i to je bila najuspješnija izložba nekog živućeg umjetnika u Velikoj Britaniji.

Wax, autor: Anish Kapoor, izložba u londonskoj Royal Academy

Dobar noviji primjer su recimo Google Web Lab, izložba digitalnog laboratorija u londonskom Muzeju znanosti u kojem su posjetitelji mogli ući u interakciju s korisnicima interneta diljem svijeta koristeći glazbene instrumente i robote, ili jako posjećena Dance Your Life u pariškom muzeju Pompidou, čiji su autori uspjeli odgovoriti izazovu – kako izložiti ples – ispreplitanjem medija i poticanjem posjetitelja na potpuno uranjanje u temu.

Google web lab, autor: Universal design studio i MAP, izložba u London Science Museumu