Pravi buntovnik među arhitektima je brazilski građevinar Ricardo de Olivera. On je izgradio čak 100 kuća bez ikakvog formalnog obrazovanja, koristeći samo najosnovnije materijale, sve unutar lokalne zajednice u Rocinhi, najvećoj faveli u Brazilu, smještenoj u samom središtu Rio de Janeria.
Radeći na raznovrsnim projektima u favelama, uključujući i vlastitu kuću, Ricardo tumači kako se u ovim potpuno jednostavnim građevinama susreću društvene i financijske potrebe s mogućnostima njegovih klijenata. Kako se grad ubrzano razvijao za potrebe Svjetskog nogometnog prvenstva i Olimpijskih igara, život u Rocinhi je također doživljavao promjene, a čak ni Ricardo nije mogao izbjeći nasilje koje se preljevalo preko rubova favela kojima je vlada osigurala “mirotvorni” program.
Dok se Ricardo bori da osigura bolji život svojoj obitelji, Brazil doživljava novi status na svjetskoj razini što dovodi do navale urbanih planera, nevladinih organizacija i dobronamjernih arhitekata koji su stigli u tu zemlju nadajući se da će poboljšati fizičke uvjete u samim favelama, ali i neizbježno dovesti do realne prijetnje od gentrifikacije.
Luis Carlos Toledo, arhitekt koji stoji u pozadini vladinog master plana za regeneraciju Rocinhe, kojeg su smatrali radikalom zato što se bavio urbanizacijom favela, i to mnogo ranije nego što je to postalo “moderno”, smatra da se životni uvjeti u favelama mogu i moraju poboljšati.
Međutim, čak se i on počinje pitati koje su stvarne dobrobiti od žičare, koja zaista prva upada u oči, dok tisuće stanovnika još uvijek žive bez pristupa obrazovnom ili zdravstvenom sustavu. Izvjesno je da se bitka za brazilske favele još uvijek vodi, što film i prikazuje.
Autor dokumentarnog filma je May Abdalla.
Izvor: Al Jazeera