

Zahvaljujući pariškom arhitektonskom uredu Christian Pottgiesser architecturespossibles, ponovno je oživljen duh ladanja buržoazije i 18. stoljeća. Riječ je o izuzetno elegantnoj i nenametljivoj dogradnji stare oranžerije (reprezentativne zgrade koja se nalazi pokraj voćnjaka) na obroncima ponad Seine, samo pola sata vožnje od glavnoga grada. Samo imanje obuhvaća 5000 kvadratnih metara, a stare zgrade nalaze se na čistini oko koje se prostire gusta šuma.

Čitav kompleks, građen za šesteročlanu obitelj, razrađen je tako da ima rezidencijalni dio, recepciju, ured i servisne prostorije. Kako bi što više poštovali nepravilnu prirodnu topografiju, arhitekti su odlučili rezidenciju, nazvanu Maison L, širiti sve do sjeverozapadne granice parcele, što je u konačnici rezulturalo L-tlocrtom. S obzirom na pravila lokalne politike građenja koja dopušta ravne krovove, arhitekti su uspjeli izvesti pet trokatnih tornjastih volumena koji izviruju iznad krošnji vrta. Ipak, nije bilo dozvoljeno graditi iznad sedam metara visine, tako da je prizemlje moralo biti dva metra ukopano u tlo. Stoga je svaki toranj posebna rezidencija za pojedinačne članove obitelji, no tornjevi su ipak međusobno povezani na prizemnoj razini.

Ostakljenost svakog tornja omogućava maksimalnu prirodnu osvijetljenost, ali i ukidanje granica između interijera i eksterijera, te odnosa visine i dubine. U prizemlju svakog tornja nalaze se svlačionica i skladište, u mezaninu je smještena kupaonica, dok je na drugom katu spavaća soba. Najveći, „roditeljski“ toranj na krovu ima otvoreni vrt s kojeg se pruža pogled na obrise La Defansea, te posve drugi svijet poslovnog Pariza.


O uredu više možete vidjeti ovdje: