“Intimni dijalog” kao sigurno mjesto susreta
U sklopu festivala Takeover, 16. svibnja 2025. u prostoru arhitektonskog ureda Randić i suradnici u Zagrebu, održana je izložba “Intimni dijalog” vizualne umjetnice i magistrice likovne edukacije Stele Mikulin.
Projekt “Intimni dijalog” započeo je kao osobno propitivanje pozicije umjetnika u suvremenom društvu. U prvom izdanju, Mikulin je okupila niz anonimnih odgovora umjetnika na pitanja o njihovim iskustvima, sumnjama, frustracijama i unutarnjim borbama pa je time taj digitalni prostor postao safe space, mjesto promišljanja, izražavanja i dijeljenja, a samim time i međusobnog razumijevanja.
Drugi dio projekta, predstavljen na izložbi u sklopu Takeover festivala, proširuje taj okvir i pokušava otvoriti dijalog s migrantima koji žive u Hrvatskoj. Umjesto da govori u njihovo ime, Mikulin postavlja pitanja i čeka odgovor – stvarajući platformu koja je više priprema za susret nego dokumentacija stvarnog dijaloga.
Ona poziva, ali se ne nameće. Inspirirana pojmom biti-u-susretu Jeana-Luca Nancyja, materijalizira iščekivanje drugoga bez govora u njegovo ime, Mikulin se pozicionira u ulogu tihe promatračice, svjesna vlastitih granica u razumijevanju tuđih iskustava.
Umjetnica priznaje da je ovaj drugi dio projekta bio znatno izazovniji. Za razliku od komunikacije s umjetnicima – čiji je svijet i jezik dobro poznavala – u susretu s migrantima naišla je na niz prepreka. Od poteškoća u uspostavljanju kontakta s relevantnim udrugama, preko opreznog formuliranja pitanja (kako ne bi djelovala invazivno), do spoznaje da za dobivanje konkretnih i osobnih odgovora, njena pitanja ipak moraju biti upravo takva, konkretna i osobna.
No upravo taj proces je doveo do boljeg razumijevanja budućnosti projekta i distance koja ju je i nagnala na ovakav istraživački rad, rekla nam je Mikulin.
Druga platforma, introspektivna i vizualna, bilježi autoričin osobni proces – od fotokolaža, ilustracija, do rukom pisanih pitanja. Taj dio rada ne traži nužno odgovor, već odražava borbu umjetnice da pronađe vlastiti jezik za komunikaciju s Drugim, s nepoznatim, neshvaćenim, ali prisutnim. Iz njezine vizure, to je i pokušaj razgradnje svakodnevne distance gdje u njezino susjedstvo dolaze migranti s kojima nema kontakt osim pozdrava.
“Svakodnevno se krećeš među nekim ljudima koje tretiraš kao strance”, izjavljuje Mikulin, upravo time otvarajući pitanje: što nas sve dijeli, ali i što nas još može povezati?
Festival “Takeover” (6.5.2025.-6.6.2025.), u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika i u okviru EU projekta CreART 3.0, omogućio je mladim umjetnicima da privremeno “zauzmu” poslovne prostore, čime se stvara neobična, ali zanimljiva sinergija između kreativnosti i korporativne svakodnevice.
Izložba “Intimni dijalog” smještena u sobu za druženje arhitektonskog ureda Randić i suradnici, s dva monitora, stolicama i mišem koji se lako mogu zamijeniti za uredsku opremu. Savršeno se uklopila u prostor, gotovo kao nevidljiv intervencijski element koji se otkriva samo pažljivim promatraču.
Projekt nije gotov. Mikulin u lipnju planira nastavak istraživanja u suradnji s Centrom za kulturu i dijalog, s ciljem dublje analize i preciznijeg postavljanja pitanja koja bi mogla potaknuti iskrenije, sadržajnije odgovore. I dok prva faza rada s umjetnicima jasno pokazuje koliko kreativna zajednica dijeli slične tegobe, druga faza, s migrantima, tek otvara vrata složenom i osjetljivom dijalogu koji zahtijeva strpljenje, empatiju i kontinuirani trud.
“Intimni dijalog” nije ni konačan ni zatvoren projekt. On je proces, platforma u nastajanju, tiha forma otvaranja prema Drugome – kako bi, možda, u nekom sljedećem susretu, dijalog doista mogao početi.
Foto: Juraj Vuglač
