Otvara se Document 1
Kao sjajan nastavak recentnom nizu zanimljivih kulturnih događanja i odličnih izložbi u Zagrebu, u četvrtak, 16.06.2011. u 20 sati u rokovnicima zabilježite još jedno otvorenje – Izložba Document 1 mladog autora Pavla Pavlovića u Galeriji Karas HDLU-a.
* Aura mistične svjetlosti
Nekoliko riječi o izložbi možete pročitati u tekstu Ive Körbler:
Pavle Pavlović bez dvojbe pripada novoj mladoj generaciji umjetnika koja kroz tek nekoliko (diplomskih) slika maestralno definira poetološke, teorijske, stilske i intelektualne parametre vlastita umjetničkog svijeta. Bez manje ili više simpatična mladenačkog traganja za svojim umjetničkim identitetom, ovaj slikar izgradio je okvir umjetničkog djelovanja bez imalo citiranja, parafraziranja i copy-paste metoda afirmiranijih prethodnika, suvremenika ili profesora s ALU, odnosno, pojavio se na našoj recentnoj likovnoj sceni kao već formirana umjetnička osobnost.
Blizak na prvi pogled tradiciji američkog hiperrealizma, Pavle Pavlović stvara kroz svoje slike iznimno slojevite priče, pune simbola, metafora i alegorija suvremene (zapadne) civilizacije. S mnogo referenci na teoriju filmskog postavljanja seta i određivanja kompozicije kadra, fotomontaže nekoliko prizora u jednom, ali i konkretnih asocijacija na neka filmska remek-djela (Once Upon a Time In The West), Pavlović zapravo slikarski progovara o suvremenoj kataklizmičnoj civilizaciji, o ozračju alijenacije i anomije, propadanju mnogih društvenih i ljudskih vrijednosti, dokidanju etike pojedinca i grupe. Metijerska dorađenost i perfekcionizam u tehničkom smislu kod ovog slikara služe gotovo isključivo tomu da se na promatrača što snažnije prenese ozračje i poruka slike.
Ispražnjene dječje sobe ili prostori djetinjstva (The Wild Bunch; Where Dark and Light don’t Differ), sugeriraju neko sretnije prošlo vrijeme, ali, jednako tako, mogu ukazivati na preveliku mobilnost suvremene obitelji koja u pojedincu može stvoriti neurozu i psihozu, gubitak identiteta. Pavlovićevi zidovi kao da u sebi nose onu herzogovsku komponentu o „zidovima kuća čiji je potporanj miris dušâ“ (Saul Bellow), i koji u nedostatku života prerastaju u doslovni i metaforički trulež i vlagu, u energetsku ustajalost. Iznimno dirljiv motiv slike Tragedies Blow at Horizon ukazivat će između ostaloga i na sudbinu starih ljudi u današnjem društvu, na sve prisutnije psihofizičko propadanje (Alzheimer, Parkins), na zatiranje svojih teritorijalnih korijena, ali i na gubljenje središta i smisla egzistencije generalno.
Pa iako slika velike formate, Pavle Pavlović p(r)okazat će se kao slikar detalja, malih stvari, naoko tobože nebitnih motiva koji nas prenose u neku novu dimenziju priče i otvaraju vrata nekom novom simbolu. On je iznimno kritičan prema društvenim anomalijama suvremene (urbane) civlizacije, ali ne iritira promatrača ideološkom ili političkom pretencioznošću, postojano ostajući do kraja u mediju tradicionalne štafelajne slike. Poruka ili smjernica dana je ne samo doslovce kroz motiv ili naziv slike, već primarno kroz kolorit i atmosferu platna, čime se potencira emotivnost i dimenzija socijalne osjetljivosti umjetnika. To je osjetno u slici East, gdje očitavamo delikatnu poruku kako se u današnjim suvremenim svjetskim integracijama Istoku (europskom, teritorijalnom, kulturološkom i konfesionalnom) želi potiho oduzeti i zanijekati identitet i pravo na navedenu raznolikost, pa zrcalo i stubište ovdje figuriraju kao alegorije tajanstvenosti, zamršenosti, dokinutog identiteta.
* Tragedies Blow At Horizon
Pavlović pripada ujedno novoj generaciji slikara koji su, da bi bili i ostali teorijski-ideološki relevantni, shvatili kako ne moraju parazitirati nad ostacima postkonceptuale, mučiti se s riječima, parolama, pamfletima i manifestima unutar okvira djela, heretički apstinirati od tehnike ulja na platnu, već mogu slobodno i neopterećeno iskazivati visoku razinu metijerskog umijeća u polju slike, ujedno gradeći u slici složene poruke i razine razumijevanja svijeta koji ih okružuje.
Čak i kada se – na prvi pogled nespojivo s ostatkom ciklusa – bavi motivom urbanih maski, supkulture ili aluzije na suvremene zombije, Pavlović samo produbljuje osjećaj anomalije i zastranjenja suvremenog društva. Ono što bi trebalo biti cool, pokazuje svoje naličje u bolesnoj glorifikaciji anti-humanih oblika. To je jedan vid suvremene manirističke groze, jezovite ljepote ili ljepote jezovitog, koji se kod umjetnika obično pojavljuje u prijelaznim razdobljima, kada je osjećaj socijalne, kulturne i inteleketualne dekadencije i propadanja nezaustavljiv i mora ga se nekako imenovati, označiti, pokazati…
Pavle Pavlović rođen je 1983. godine u Beogradu. Diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih Umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Zlatka Kesera i Zoltana Novaka. Član je HDLU-a. Izlagao je na više skupnih i samostalnih izložbi; ESSL AWARD CEE 2011 u MSU Zagreb,30. Salonu mladih, Novim Fragmentima 6 u Rijeci, ESSL AWARD CEE 2009 u gliptoteci HAZU, Galeriji Vladimir Filkovac te Galeriji Matice Hrvatske i drugdje.
Živi i radi u Zagrebu i Samoboru.
