Tražite mjesto za rad? Udružite se!
Nekadašnja generička poslovna zgrada u bečkom trećem okrugu, na adresi Marxergasse 24/2, u ožujku je postala Das Packhaus, prostor koji samozaposlenima, start-up inicijativama i studentima nudi prostor za rad i slobodno vrijeme povoljniji od cijena uobičajenih na tržištu.
Radi se o eksperimentalnom prostoru za shared space inicijative i participativno upravljanje prostornim resursima kojeg su u okviru Paradocksa, međunarodnog think-tanka za privremeno korištenje, pokrenule Margot Deerenberg, Veronika Kovacsova i Leonie Spitzer. Profesionalno se bave urbanom i socijalnom geografijom odnosno dizajnom te dizajnom interijera, a ovaj su projekt inicirale iz želje za angažiranim djelovanjem u razvoju prostornih resursa i socijalnih inovacija. Uz njih tri, Paradocks okuplja arhitekte, sociologe, ekonomiste, geografe, politologe, dizajnere, fotografe, novinare, psihoterapeute i studente. Bavi se ovim problemom na višedimenzionalan način, kombinira praksu i teoriju, povezuje znanje, kreativnost, nove modele i rješenja ali, kako ističu, u prvom redu ljude. Das Packhaus je „shared initiatives“ prostor, što podrazumijeva prakse koje funkcioniraju na eksplicitno suradnički i interdisciplinaran način. Proaktivni su, preuzimaju kontrolu nad prostornim resursima i potiču participativnost bez oportunizma.
Prije Paradocksa, Margot Deerenberg radila je na dva projekta privremenog korištenja u Beču koji su ispražnjene prostore pretvorili u umjetničku rezidenciju s javnim kulturnim aktivnostima (TRUST111) i manji uredski i kulturni prostor za community organizacije (GG68). U sklopu Ureda za urbanističko planiranje i urbani razvoj Grada Beča (MA18) djeluje Odjel za višestruko i privremeno korištenje, gdje su bili upoznati sa gore spomenutim projektima. Krajem 2013., kad je jedan od projekata na kojima je Margot radila trebao završiti, taj je ju je Odjel pozvao da pogleda zgradu u ulici Marxergasse i razmisli je li zainteresirana za projekt njezine transformacije. Gradska uprava Beča potom je preuzela ulogu posrednika s grupom Conwert, najvećom nekretninskom tvrtkom u Beču i vlasnikom ispražnjene zgrade. Premda se čini da je Margot zgradu mogla „dobiti“ u nekoliko tjedana, proces je zapravo trajao četiri mjeseca u kojem je napisala koncept za tu specifičnu lokaciju i oblikovala web stranicu. Nakon četiri mjeseci pregovaranja, pa čak i konkurencije s drugom zainteresiranom grupom, stigla je službena dozvola. Paradocks, novoformirani ured za privremeno korištenje, počeo je s radom.
Dozvolu za privremeno korištenje zgrade dobile su najmanje do kraja 2015. Danas 250 ljudi koristi 60 ureda i coworking prostora na 2.200 m2.
Kad su u ožujku prvi put otvorili poziv za korištenje prostora zgrade brinulo ih je da možda neće u potpunosti popuniti kapacitete, međutim primili su tri puta više aplikacija nego što je radnih prostora kojima raspolažu.
Korisnik može urediti svoj prostor, a u cijenu koja se kreće između 7,5 i 10 eura po m2 mjesečno ulazi najam, grijanje, struja, pristup internetu, korištenje toaleta i kuhinje, troškovi administracije i otvoren pristup svim zajedničkim prostorima i suradničkim aktivnostima.
Da bi fukcionirao, Paradocks treba institucionalnu podršku grada Beča, prepoznatljivost koju dobiva kroz festivale i start-up platforme (kao što je “Vienna Design Week” i „Open House Wien“ ) i financijska sredstva za koja aplicira na različitim natječajima. Prošlog su mjeseca tako osvojili prvu nagradu na natječaju “City hype” bečkog gradskog Odjela za kreativne industrije pri Uredu za gospodarstvo, u kojem je naglasak bio na pametnim urbanim rješenjima.
U Das Packhausu su radni prostori dostupni od prvog do šestog kata, dok su oni u prizemlju zajednički odnosno suradnički čije se korištenje unaprijed dogovara. To mogu biti različite radionice ili konferencije, satovi joge ili kuhanja, sastanci, izložbe, filmske projekcije, festivali… Iznajmljivanje dijela prizemlja moguće je na najduže mjesec dana i uvijek u suradnji s Paradocks timom, kao primjerice trenutni caffe Karima Blanca „Karim cooks“ ili radionice ta temu međukorištenja.
Takve samoorganizirane prakse pružaju jedan alternativni okvir za proizvodnju prostora i socijalne inovacije. Privremeno kratkotrajno korištenje ili međukorištenje između dvije faze namjene određenog prostora otvara neiskorištene, ispražnjene prostore na određeno vrijeme pod određenim uvjetima i za cijenu koja nije usporediva s onom na tržištu.
Veronika Kovacsova sve više primijećuje da zgrada i njezino prizemlje otvoreno javnosti imaju vrlo pozitivan učinak na kvart, kroz različite sadržaje koji se nude tijekom radnog tjedna kao i događaje poput Ignite Vienna ili aktualnog open source i dizajn festivala Vienna Open (16.10.-02.11.2014.). Caffe je primjerice vrlo privlačan, svakodnevno ga posjećuju zaposlenici iz zgrade preko puta i mame koje dovode djecu u vrtić u blizini. Zgrada se tako otvara svome neposrednom susjedstvu kao i cijelome gradu.
Imajući na umu negativni utjecaj koji ispražnjeni prostori imaju na javnu sferu, ekonomsku isplativost i druge faktore, njihova „praznina“ može biti promatrana i kao potencijal za prostornu, ekonomsku i institucionalnu inovaciju – primjenom inovativnog dizajna i regulatornih strategija kojima se prostorni i ekonomski promašaj pretvora u plodno tlo za nove aktivnosti.
Foto: Günther Lichtenberger
Promjene u ekonomskoj strukturi zahtijevaju nove oblike korištenja prostora odnosno nove strategije – nove suradnje u hibridnim ekonomskim modelima, pronicavo mapiranje prostornih resursa ili nekonvencionalne modele leasinga nekretnina.
Amsterdamski studio RAAAF u nedavno objavljenoj knjizi „Vacancy Studies: Experiments and Strategic Interventions in Architecture“ istražuje prostorni, ekonomski i institucionalni potencijal ispražnjenih prostora u gradu. Smatraju da je bitno razmišljati o privremenome izvan okvira pop-up shopa i estetike recikliranih drvenih paleta te otvoriti prostor drugačijim pristupima ispražnjenom prostoru: suradničkim inovativnim konceptima, svježem institucionalnom stavu i alternativnoj edukaciji u dizajnu koja bi uključivala političku i teoriju javnog prostora, ekonomiju, filozofiju i vizualne umjetnosti. Ako zaista želi zdravu urbanu dinamiku, javna uprava bi trebala podupirati tu agendu dozvolom privremenog korištenja u državnim, gradskim i javnim prostorima.
Veronika Kovacsova kaže da je u Beču stav grada prema privremenom korištenju prilično rezerviran, čak i uz činjenicu da postoji prethodno spomenuti Odjel za višestruko i privremeno korištenje. Njegov je glavni fokus uglavnom na višekratnoj uporabi, dok se veći interes za privremeno korištenje pojavljuje tek zadnju godinu ili dvije. U svakom slučaju, „City hype“ nagrada koju dodjeljuje Ured za gospodarstvo Grada Beča i konferencija o privremenom korištenju najavljena za kraj ove godine predstavljaju pozitivan pomak u toj sferi korištenja prostora u gradu. Margot Deerenberg dodaje da je razvojna strategija grada Beča još prije dvije godine najavila da će se zalagati za osnivanje agencije za privremeno korištenje, međutim to se do sada nije dogodilo, odgovorni o ovoj temi šute.
Također, kaže da u Beču u ovom trenutku ne postoje službeni podaci o kapacitetima nekorištenog uredskog prostora, što je povezano s nedostatkom odgovarajuće definicije ispražnjenog prostora, kao i obveze prijavljivanja takvog prostora za vlasnike nekretnina.
Raspon tipologija ispražnjenih prostora nudi neograničene mogućnosti (ponovnog) korištenja, ne samo zbog svojih fizičkih kvaliteta, nego i zbog socijalnog, ekonomskog i institucionalnog ukorijenjivanja inovativnih praksi. U tim se prostorima šire nova znanja u sferi urbanog dizajna, stvara se novo socijalno tkivo, novi oblici usluga i poslovnih aktivnosti, a sve to osnažuje zajednicu. Međukorištenje razumije i stimulira dinamičnu prirodu grada.
