Intervju: Anna Popelka, PPAG

Ako ste se kao posjetitelji be?kog MuseumsQuartierapitali tko je dizajnirao namještaj na otvorenom i uredio tamošnje sanitarne?vorove boje lavande, a pri tome sa?uvao baroknu strukturu Fischera vonErlacha, odgovor je be?ki ured PPAG, koji od 1995. godine vode Anna Popelka iGeorg Poduschka.

Dosadašnji popis njihovih radova, ?ije su realizacijeizborili uglavnom na javnim natje?ajima, uklju?uje spomenuti dvorišni namještajMuseumsQuartiera, kao i Elektri?nu aveniju, eksperimentalnu platformu zaumjetnost i kulturu budu?nosti u istom muzejskom kompleksu s mobilnomDJ ku?icom, zatim jedinstveni klimatski tunel vjetrova za testiranje vlakova tesustav plutaju?ih tankova za Samadhi kupalište i no?ni klub te trgova?keprojekte. Premda se ne žele specijalizirati ni za jedan odre?eni arhitektonskižanr, glavna preokupacija im je ipak stambena arhitektura, od privatnih ku?apoput Ku?e sa slonovom kožom u Burgenlandu do stambene zgrade u be?koj UliciPrater, za koju su dobili Nagradu europskih glavnih gradova ARCE 1998. godine,ili zanimljivog projekta od 17 stanova koji su prošle godine izgradili u Linzu.

Anna Popelka je gostovala na ovogodišnjem?IPTalks kada je s njom vo?en razgovor, koji prenosimo iz ?asopisa ?ovjek iprostor. 

 

Razgovarala:Patricia Kiš

*Museums Quartier, Be?

Kakva jeideja bila u pozadini vašeg projekta za Muzejsku ?etvrt u Be?u?

Imali smosre?e jer naru?itelj nije imao nikakvu ideju. Samo je rekao da je o?ajan što sudvorišta ostala prazna nakon otvaranja velike muzejske ?etvrti. Mjesto nijebilo lijepo, imali smo tek neke potpuno hladne kamene stolce. Samo je rekao:„Upomo?!" Smjeli smo nešto izumiti pa smo rekli da ?emo izraditi predmete, apredmeti ?e upravljati prostorom i na neki na?in podržati život ljudi. Moralismo ih obnoviti jer ih ljudi nepažljivo koriste. Sada su, naravno, uništeni iizgledaju kao da su došli iz rata, zaista su stari. Zato smo promijenili boju.Ponekad ih ljudi ?ak pokušavaju zapaliti. Uvijek se trude da ih unište.

 

Reakcijaje bila snažna. Jeste li to o?ekivali?

Morampriznati da vjerujem u našu znanost i mislila sam da ?e to upaliti. No,iznenadio me taj golemi uspjeh. To se ne može unaprijed znati.

 

Ljudskereakcije uvijek su zanimljive, mogu biti veoma neo?ekivane. Najljepša skulpturau Hrvatskoj, Kožari?evo Prizemljeno sunce, ve? je tu trideset godina, a ljudisvaki dan na nju reagiraju. Po mojem mišljenju to je najsnažnija skulptura, radvrlo važnog umjetnika. Ljudi to znaju, no svejedno reagiraju. Iz vašeg sampredavanja saznala da je došlo do nekih reakcija na Facebooku u vezi s ovimprojektom. Zašto?

Zato štoje naru?itelj želio ograni?iti slobodu. Rekao je da više nije dopuštenodonositi vlastita pi?a. Jedna od tajni ovog uspjeha je što on nema veze snamještajem, vlastita su se pi?a smjela donositi, a i vrlo mladi ljudi iu?enici bez novca mogli su koristiti namještaj. To je važno. Ovoga su prolje?aželjeli to zabraniti, rekli su da ne žele toliko ljudi ondje. To je biopo?etak, htjeli su da ljudi ostanu u dvorištima, no kasnije su se predomislilirekavši: „Ovo nam je previše, ne mogu ovi ljudi cijelo vrijeme ovdje piti iizležavati se, to ne može". To je razlog reakcije na Facebooku.

*Museums Quartier, Be?, detelj urbane opreme PPAG a

Možete linam re?i nešto o kontekstu vaših dvaju izvrsnih projekata društvenestanogradnje?

Prvi jeprojekt po imenu Wohnen am Park. Realiziran je u Be?u, a rije? je odruštveno poticanoj stanogradnji u velikoj ?etvrti koja se urbanizira. Neko? jetamo bio željezni?ki kolodvor, a sada je golemo novo podru?je. Ima 270 stanova,a to je naš prvi zaista veliki stambeni projekt. Razmišljali smo što da u?inimos tom veli?inom jer može biti tako neugodna, ružna i monotona. Nismo htjelidosadnu zgradu i naporno smo radili na tome. Shvatili smo da je klju?no uronitiu individualnost, u ?injenicu da nijedno mjesto nije kao neko drugo. Svakomjesto je jedinstveno, no izgra?eno od standarda, ali tako kombiniranih da jesvaka jedinica na neki na?in jedinstvena. To smo htjeli posti?i izvana, kao iiznutra. Vjerovali smo da ?e se ljudi na taj na?in u ku?ama osje?ati bolje.

 

 

Osje?ajuli se dobro?

  Da,upalilo je. Kažu da sjede sa stražnje strane i satima pokušavaju razumjetipro?elje. To smo i htjeli posti?i, htjeli smo zgradu koja se ne može sagledatiiz jednog kuta. To tako?er može biti osvježenje, no u ovom slu?aju nismo tohtjeli. Htjeli smo tajanstvenost, htjeli smo da ljudi razmišljaju, da pokušajurazumjeti. To i rade, i osje?aju se dobro.

 

 Drugi projekt namijenjen je ljudima koji želeku?u, no ne mogu si je priuštiti?

To je naneki na?in spojeno u obliku samostoje?ih obiteljskih ku?a, takva je bila ideja.Takva ku?a ima veliku oku?nicu i poznati ulaz, a to je ono što smo htjeliposti?i u ovom stambenom kompleksu.

 

Nakonpredavanja mnogi su vam postavljali pitanja o financijskim problemima koji seobi?no vežu uz društvenu stanogradnju. Jeste li o?ekivali toliko pitanja onovcu?

Nisamznala što Zagrep?ane zanima, to je uvijek iznena?enje. Na primjer, imala samjedno predavanje u Nizozemskoj, a reakcije na ovaj projekt bile su potpunodruga?ije.

 

 Dakle, iz Hrvatske možete zaklju?iti da nemamonovca za društvenu stanogradnju, što je i istina, otuda toliko pitanja o novcu.

Postojijedna tajna, posebice u Be?u. Be? ima dugogodišnju tradiciju koja je zapo?elanakon Prvog svjetskog rata. Zbog golemog siromaštva izmišljen je nov na?instanovanja. Ljudi si nisu mogli priuštiti stanovanje. I sada je tako. Stoga suse dosjetili novih poreznih trikova, izmislili su nove poreze, a na taj jena?in Grad Be? postao veliki vlasnik nekretnina. Danas je veliki igra? napodru?ju nekretnina.

*Wohnem Am Park, Be?

 Kako je mogu?e da grad kupi sve te nekretnine?

Taj sesustav razvijao stotinu godina. Rano su toga postali svjesni. U Be?u je vladalamonarhija, a u kasno doba monarhije imali smo Gründerzeit, kada jeizgra?en velik broj zgrada, a sve su bile u privatnom vlasništvu. Rije? je bilao vrlo velikom biznisu za vrlo mali broj ljudi. Mislim da je Be? iz toga neštonau?io i nakon Prvog svjetskog rata sve preokrenuo. Danas je vrlo važan igra?,mo?an politi?ki i ima od toga nekakve koristi. Mislim da Grad Be? ima sre?e s društvenomstanogradnjom jer ima mogu?nosti. Može prisiliti investitora da izradi novetlocrte katova i nove vrste stanova, jer investitori bi, dakako, uvijek radilijedno te isto. Ne bi ništa mijenjali. Nama arhitektima velika je pomo? imatitako dobrog partnera.

 

Možete linam nešto re?i o javnom kupalištu u Grazu?

Kupališteu Grazu je stari projekt, no sadržajno nama vrlo važan. Rije? je o prili?noneobi?noj temi, ljudi o muljevitim kupkama nikad nisu ?uli. Zanimljivo je daarhitektura mijenja percepciju, odnosno vaša se prostorna percepcija mijenjazahvaljuju?i arhitekturi. S jedne strane kao arhitekt nudite nekakav prostor. Uovom projektu promjena je bila zaista inspirativna.

 

Biste lito nazvali umjetnoš?u u arhitekturi?

Da,vjerojatno. Ne bih to tako dijelila jer smatram da je arhitektura nešto golemo,arhitektura je sve i ne isklju?uje umjetnost. Ona uklju?uje sve. Ona je iznanost i umjetnost.

 

NaVenecijanskom Bijenalu kustos Aaron Betsky izjavio je da arhitektura nijegradnja, arhitektura je nešto ve?e od gradnje.

Mislim daje to potpuno to?no. Arhitektura je daleko više od funkcionalizma, od gra?enjaprostorija. Zaista je mnogo više, teško je to objasniti. Razgovaraju?i o tomevjerojatno bismo rekli da ima veze s umjetnoš?u. Kada kažemo da je toumjetnost, smatram da govorimo o neizrecivom ili ne tako jednostavno izrecivomdijelu arhitekture. To je tako?er ono što kod nje volimo. To je s jedne straneono najvažnije, no s druge uvijek govorimo o novcu, funkcijama i ?etvornimmetrima. O tome obi?no govorimo, a ne o ovom oblaku na nebu. Oboje mi se svi?a,smatram da je arhitektura mnogo više od uobi?ajenih tema koje se spominju uvezi s njom.

*Anna Popelka i Patricija Kiš, ?IP Talks, Zagreb, listopad 2009.

 

 

Pogledaj.to