Muzej inspiriran mijenama okoliša

Projekt nadogradnje postojeće zgrade uvijek je kompleksan zadatak, osobito ako je riječ o građevini snažne fizičke i socio-kulturalne pojavnosti. Imitirati original ne dolazi u obzir, jednako kao što je nezamislivo ne voditi računa o čestici na kojoj se vrši izgradnja i o kontekstu koji je okružuje. Pitanje je onda otkuda početi.

Za parišku arhitekticu Manuelle Gautrand, sama lokacija je bila inspiracija. Riječ je o 17 milijuna funti vrijednoj nadogradnji Muzeja moderne umjetnosti u Lilleu, koji sadrži najveću zbirku umjetnina Art Bruta, takozvane „outsajderske umjetnosti“ pod predvodništvom Jeana Dubuffeta, te Paula Kleea, Maxa Ernsta i Andrea Bretona. Nadogradnja pet zasebnih betonskih struktura obavija originalni muzej iz 80-ih čiji je arhitekt Roland Simounet. Novi muzej prati nagib terena, tako da i sam definira svojevrsni umjetni okoliš. Tako se ujedno i stvaraju programske strukture unutar zgrade, dok smještaj izložbenih galerija određuje volumen.

Linearni raspored galerija je zamagljen njihovim međusobnim preklapanjem, kao i bjelinom interijera koji podsjeća na špilju.

Izlazi iz krila su prekriveni perforiranim betonskim velom koji iznutra omogućava suptilne igre svjetlosti i sjene, a jednako tako i pogled na vrtove u okolici.

Organički uzorak na fasadi omogućava spajanje s okolišem, iako upadljivo odskače bijelom bojom betona.
Sama arhitektica naglašava kako cilj nadogradnje nije bilo natjecanje sa postojećom Simounetovom strukturom, već nastojanje da se u skladu sa vlastitim senzibilitetom interpretira postojeći muzej, ali na slobodan način. Projekt zadržava mjerilo postojećeg muzeja, ali istodobno stvara zasebni svijet koji ga okružuje i time daje legitimitet postojećem zdanju.