Intervju: Goran Arčabić o industrijskoj baštini
Pametniji prenamjenjuju, mi puštamo da propada
Razgovarala: Željka Raić
Zašto su napuštene tvornice, industrijska postrojenja, dimnjaci, vodotornjevi iz 19. i s početaka 20. stoljeća u inozemstvu zanimljive, atraktivne građevine, izvrsno prenamijenjene, a kod nas zapuštene, oronule zidine u kojima se skupljaju beskućnici i koje, čini se, nikoga ne zanimaju? Zašto su stručnjaci zaboravili na tako dragocjene vrijednosti iz prošlosti, prepustili ih zubu vremena ili pak dopustili agresivne prenamijene ili čak rušenje?
Ta su pitanja potakla mladog povjesničara Gorana Arčabića, kustosa Muzeja grada Zagreba, na višegodišnji istraživački i izložbeni projekt „Zagrebačka industrijska baština: povijest, stanje, perspektive”, u sklopu kojeg se od 26. veljače do 25. travnja u Muzeju grada Zagreba može pogledati izložba Modernizacija na periferiji Carstva.
U središtu izložbe su Paromlin, Tvornica Gredelj, Tvornica penkala (odnosno tvornica Nada Dimić), Zagrebačka pivovara, Kraljevska tvornica duhana…
*tvornica Gredelj
Što se zapravo događalo u Zagrebu između 1862. i 1918. godine? Kako je grad izgledao i kada počinje industrijska izgradnja?
– Sve dok nije priključen u mrežu suvremenih prometnih komunikacija, Zagreb je bio periferni grad, malog političkog i privrednog značaja u okvirima Austro-Ugarske. Prava modernizacija i pojava industrijskog poduzetništava zapravo kreće tek od 1860-ih. Zahvaljujući ulaganjima privatnih poduzetnika kreće intenzivna gradnja tvorničkih objekata na zapadnoj i južnoj periferiji grada, ali i velikih kompleksa uz prugu tijekom 1880-ih i 1890-ih. Zagreb tada postaje jedan od jačih industrijskih centara jugoistočne Europe, naglo raste broj stanovnika i nastaju prva radnička naselja.
Kako je tada izgledao urbanistički plan i tko je zapravo najviše utjecao na položaj prvih željezničkih linija koje su formirale izgled grada?
– O položaju prvih željezničkih linija koje su zapravo prolazile kroz centar grada odlučivale su nadležne ustanove u Beču i Budimpešti. Takav raspored rezultirao je dugoročno štetnim rješenjima, a izgradnja pruge za Budimpeštu 1869. godine prekinula je postojeće prometne komunikacije i zaustavila širenje Zagreba prema jugu.
Vizionarski prijedlog inženjera Milana Lenucija iz 1907. na žalost nije prihvaćen, a on je predviđao izmještaj pruge iz središta grada na zapadnu i istočnu periferiju, dok je na jugoistočnoj periferiji planirao prostrano područje namijenjeno izgradnji industrije, tvornica, ali i radničkih stanova.
*tvornica Franck
Koje izvorne industrijske građevine su zbog svog povijesnog i arhitektonskog značaja danas najzanimljivije? Koja bi bila njihova idealna prenamjena?
– Potpuno je nerealno i nije izgledno očekivati da će se sve te vrijedne građevine pretvoriti u muzeje ili imati isključivo javnu i društvenu namjenu. Najvažnije je da se sačuvaju izvorni objekti, vrijedni strojevi iz tvornica koji imaju povijesnu vrijednost i koji su jedinstveni u europskim okvirima te da se ponude kvalitetna rješenja u skladu s potrebama suvremenog društva. Neke od tih građevina, bivših industrijskih postrojenja, mogle bi se prenamijeniti u objekte za društvene i javne potrebe, ali dio njih svakako bi trebalo pretvoriti i u muzeje.
Koji su najbolji europski primjeri prenamjene industrijskih objekata?
– Najzanimljiviji se primjeri mogu vidjeti u Berlinu, gdje su industrijski objekti prenamijenjeni na razne načine, od poslovnih objekata i kulturnih sadržaja, preko hotela. Najpoznatiji primjeri su bivše tvornice Siemens i AEG. Kod nas bi inicijativa za prenamjenu vrijednih zdanja trebala biti rezultat transparentnog rada nadležnih institucija u suradnji i uz uvažavanje organizacija civilnog društva.
*Paromlin
Neke od najzanimljivijih industrijskih građevina u Zagrebu:
Tvornica Gredelj, Strojarnica Ugarske državne željeznice, godina izgradnje 1894., nalazi se na prostoru istočno od Glavnog kolodvora, a služila je za popravak lokomotiva i željezničkih vagona.
Tvornica Penkala olovaka (kasnije je postala tekstilna tvornica Nada Dimić), godina izgradnje 1911., prvi vlasnici bila su braća Moster, nalazi se u Ulici kneza Branimira. Projekt su izradili arhitekti Honigsberg i Deutsch, a kasnije ju je nadogradio Rudolf Lubinski. Trenutno je u privatnom vlasništvu.
To je prva tvornica mehaničkih olovaka na svijetu, a kako je kroz godine mijenjala vlasnike došlo je do ozbiljnih oštećenja i urušavanja. Po GUP-u je predviđena mješovita namjena.
Paromlin, Kraljevski povlašteni zagrebački parni i umjetni mlin, Koturaška 1, godina izgradnje 1907. Prvi vlasnici bili su zagrebački trgovci. Prema GUP-u je predviđena mješovita i poslovna namjena.
Kraljevska tvornica duhana, godina izgradnje 1882., nalazi se u Klaićevoj ulici, od 2007. počela je prenamjena zgrade za potrebe Hrvatskog povijesnog muzeja, a na južnom dijelu bloka predviđena je izgradnja poslovne zgrade Adris grupe d.d.
Gliptoteka, bivša Tvornica koža, avangardan je primjer konverzije industrijskog objekta iz 1940. Čak i sedam desetljeća kasnije, izdvojen je slučaj uspjele transformacije.
*Gliptoteka, današnje stanje
