

Kada se ujedine ljubav prema klasičnom, renesansnom ( i baroknom) slikarstvu i uličnoj umjetnosti, rezultat je impresivan spoj humora, subverzije i odlične crtačke tehnike, odnosno zanimljiv izričaj poljske ulične umjetnice Yole.

Njezine vrlo jasne reference iz povijesti umjetnosti reinterpretirane su preko kombiniranja slika i uvećanih fotografija osoba iz njene lokalne zajednice, uglavnom umirovljenika. Takva strategija se može činiti pomalo subverzivnom s obzirom na to da uključuje stariju populaciju (one koji su, prema Yolinim riječima, „već jednom nogom na nebu“, ali i društveno marginalizirani i smješteni u domove) koja postaje aktivni dio „svetačke ikonografije“. Upravo im takvim činom Yola daje novu životnu snagu, tako da umirovljenici postaju heroji ili muze na muralima u vlastitom gradu, Varšavi. Uz umirovljenike, njezini akteri su pripadnici supkultura, poput punkera. Istodobno, samim prikazima – prepoznatljivim Leonardovim ili Rubensovim motivima, oduzima auru „genijalnosti“ i „svetosti“ prizora. Zanimljivo je da Yola takvim činom (još) nije naišla na cenzuru poljskih vlasti s obzirom na to da Poljska, kao dominantno katolička zemlja, ne gleda blagonaklono na umjetnost ili poigravanje motivima iz crkvenog kanona – osobito ako u „Skidanju s križa“ sudjeluju obični ljudi.
Više o zanimljivoj uličnoj umjetnici pogledajte ovdje.

