Nezavisna kultura važnija nam je od novca!

Prošlog smo tjedna objavili vijest da su troje mladih hrvatskih dizajnera, Rafaela Dražić, Dario Dević i Hrvoje Živčić, uvršteni među dvadeset najpotentnijih mladih vizualnih umjetnika po izboru časopisa Print. Obećali smo da ćemo ove talentirane mlade ljude koji su proglašeni New visual artists pobliže predstaviti, pa danas možete pročitati razgovor s kreativnim duom Dević/Živčić.

Hrvoje i Dario završili su 2010. godine diplomski studij na Studiju Dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a kroz studij i nakon završetka često surađuju na projektima. Oboje su freelance dizajneri i većinom rade na poslovima vezanim uz nezavisnu kulturu. Među priznanjima koje su osvojili broje niz nagrada na Magdaleni, međunarodnom festivalu kreativnih vizualnih komunikacija o kojem smo pisali ovdje te izložbi hrvatskog dizajna 0910 (više o nagradama ovdje). Ovaj kreativni dvojac mnogi su imali priliku po prvi puta upoznati na proljetnoj Pecha Kuchi održanoj ispred dvorane Jedinstvo, šestom izdanju zagrebačke Pecha Kucha Night, čiji su najavni plakat osmislili upravo Dario i Hrvoje.
Više informacija o njihovom radu i nagradama možete pogledati na web stranicama dizajnera (dario-dario-dario.com te hrvojezivcic.com), a u nastavku pročitajte što misle o spomenutom priznanju, karijeri i budućnosti te pogledajte izbor njihovih najinteresantnijih radova.

Za početak, što vam uopće znači ova nagrada?
Odlično je vidjeti svoje radove na stranicama Printa, pogotovo zato što je često riječ o radovima malih dimenzija, u malim nakladama, za male ciljane skupine… Ovako će ti “mali” radovi prvi put imati tako veliku publiku. Naravno, stvara se i određeni publicitet, što nam kao mladim dizajnerima može samo koristiti.

Kako se provodi selekcija za NVA i što vas je, po vašem mišljenju, izdvojilo da ste uvršteni na tu listu?

Procedura oko New Visual Artists selekcije odvija se tako da već etablirani profesionalni dizajneri uredništvu časopisa preporučuju mlade vizualne umjetnike. Stručni žiri, u kojem su ove godine bili Michael Worthington i Yasmin Khan iz Counterspacea, taj širi krug nominiranih sužava na 20. Ove su godine dobitnici prvi put sortirani u potkategorije: tako je Rafaela Dražić uvrštena u postformaliste koji propituju i pomiču granice dizajna, a mi među kritično nastrojene prakse koje unutar grafičkog dizajna traže nove pristupe i izraze.

*Ovo ono – SC ima specifičnu publiku: mlade željne kulture, ali i ekipu koja dane provodi u menzi, hipstere iz &TD kafića, skejtere u parku i pijane tinejdžere kraj Francuskog paviljona. Znaju oni da se tu nešto odvija, pa tu i tamo i zakorače u kazalište, dvoranu ili galeriju, no ono što ih u SC privlači je ta dobro poznata ‘ovo-ono’ atmosfera.

Tko je kriv što javnost, a i struka danas možda nedovoljno ozbiljno shvaćaju internacionalne nagrade, priznanja i dostignuća?

Ne samo u dizajnu nego i drugdje u zadnje se vrijeme razvila snažna “kultura nagrada” pa možda nije čudno što u očima javnosti nagrade gube na vrijednosti. No, ovakva specifična priznanja bitnija su unutar struke, gdje ljudi mogu procijeniti koja nagrada što i koliko znači.

Percipira vas se kao tim i na listi Printa ste navedeni kao dvojac, a s druge strane imate odvojene web stranice. Kako to funkcionira? Kao timski rad ili pojedinci koji se međusobno dopunjuju?

Još smo tijekom studija, uz samostalne radove, počeli raditi i zajedničke, a taj pristup i danas dobro funkcionira. Doživljavamo se kao dva dizajnera koji, eto, često rade zajedno, a danas češće nego prije s obzirom na to da smo nedavno s nekolicinom kolega počeli raditi u zajedničkom prostoru. Imamo različite senzibilitete, pa je uvijek zanimljivo gledati koliko će koji prevladati u nekom radu, a i tamo gdje smo 50-50 rezultati i nama ponekad budu neočekivani.

*Čemu – časopis studenata filozofije, dizajn i prijelom časopisa, logotip (Hrvoje)

Puno je vaših radova vezano uz nezavisnu kulturu i nerijetko je riječ o pro bono načinu rada. Je li u takvim scenarijima novac uopće bitan? Zarađuju li 24-godišnji dizajneri i može li se u Hrvatskoj živjeti od dizajna?

Budžeti projekata na kojima radimo često su mali, ali svejedno ih rado prihvaćamo – ne samo zbog toga što rad za nezavisnu kulturu nosi određenu slobodu nego i zbog toga što je riječ o stvarima koje su nam bliske. I sami smo česti posjetitelji koncerata i predstava u SC-u i &TD-u, čitamo Zarez, idemo u Močvaru… Za njih je zabavno dizajnirati jer dizajniramo za publiku poput nas. Kad je o novcu riječ, dizajn smo studirali, njime se bavimo i od njega bismo, naravno, htjeli živjeti. Stvar je, valjda, u nekom balansu između onoga što želiš raditi i onoga što je malo više plaćeno.

Što biste savjetovali osamnaestogodišnjaku koji će na ljeto na prijemni na studij dizajna?

Iako su se prije par godina mogle čuti kritike na račun studija dizajna, čini nam se da su se u proteklih pet godina ondje stvari dosta promijenile, mahom nabolje. Stanje nije idealno, ali nigdje nije pa bi naš savjet bio: kao i na svakom drugom faksu, treba čuti i vidjeti sve što se nudi i od toga probati ono što ti odgovara.

*This Project Is Shit – akcija rađena u sklopu diplomskog rada na temu korisnički oblikovanog sadržaja (Dario)

Koliko su internet, umreženost i socijalne mreže danas važni za uspjeh jednog umjetnika, osobito dizajnera? Donosi li Facebook posao?

Ne znamo je li nam Facebook ijednom donio posao, ali je u svakom slučaju sve praktičnije i brže. Jako je lako biti dostupan i svima pokazati što radiš, a i vidjeti što i kako drugi rade.

Smatrate li da vaš rad odudara od novijeg domaćeg dizajnerskog izričaja? Je li to razlog da ste na NVA listi?

Odudara li? Nekako nam se čini da uz neke mlade, eksperimentalne dizajnere koji često izlaze iz granica dizajna i miješaju ga sa scenografijom i performansom ili pak aktivizmom i osobnim angažmanom mi još najmanje odudaramo. Usto, mladi dizajn u Hrvatskoj relativno je raznolik, pa i ne postoji neki dominantan stil od kojeg se unutar grafičkog dizajna može pretjerano odskakati.

*Themselves Already Hop! – predstava je gostovala u Teatru &TD svega jednu večer, pa ju nismo imali prilike pogledati — zbog toga smo se odlučili na potpuno distanciranje od interpretacije sadržaja. Na plakat smo stavili samo fotografski materijal koji smo dobili od kazališne trupe, a sadržaj naknadno umetnuli pomoću informativnih razglednica. Kad ih prolaznici i publika skinu, ostaje čist i prazan fotografski plakat.

Imate li postdiplomskih planova ili zasad ostajete u Hrvatskoj?

Ne planiramo puno unaprijed. Iako postoje neki planovi o nastavku studija u inozemstvu, do daljnjega ostajemo u Zagrebu.

Print je izdvojio vas kao potentne nove vizualne umjetnike, zanima nas koga biste vi izdvojili? Postoje li neki umjetnici, dizajneri, projekti i websiteovi na koje moramo obratiti pažnju?

Pratimo tonu tumblra, blogova, sajtova i svaki dan nađemo barem 1000 novih dizajnera, umjetnika i projekata. Nedavno smo nabasali na odlične pop-kulturne lettering ilustracije Marka Puraća iz Srbije, super su nam i retroilustracije Tavisa Coburna i pedantno izrađene knjige Joosta Grootensa, a sajt koji opsesivno refreshamo da vidimo ima li novih radova je urtd.net, type i grafičkog dizajnera Ondreja Jóba iz Slovačke. Svakako pogledajte!

*Decadance – Identitet, plakati i leci za dirty pop večeri u Kinu Grič

*&TD letci – novo izdanje programskih letaka za Teatar &TD, sezona 2010./2011.

*Tekuće znanje – Projekt Kulture promjene koji se bavi snimanjem pojedinih predavanja i cijelih kolegija na zagrebačkom sveučilištu te stvaranjem online arhive istih dostupne svima

*Laštik – Logo za modnu/accessories skupinu iz Zagreba. Boje se generiraju slučajno, pa je logo svaki put drugačiji