Paljenje, glina i ručni pristup dizajnu namještaja

Nizozemski dizajner Maarten Baas u svojim radovima uvijek provocira ono neočekivano, slijedeći svoje pojmove ljepote i ružnoće: „Imam osjećaj da više ne postoji čista ljepota, tako da je ponekad treba tražiti na mjestima gdje se to najmanje očekuje“.

Upravo je takav i njegov dizajn- objekti koji uvijek imaju graničnu, dvosmislenu formu, kao što je to slučaj sa serijom „Hey, chair, be a bookshelf“, gdje na domišljat način koristi stari namještaj u novoj funkciji. Zaigrano slaganje starih stolica i lampi rezultira unificiranom strukturom, nazvanom „polica“.

I prije nego je diplomirao na Akademiji dizajna u Eindhovenu u 2002., Baasov nekonvencionalan pristup dizajnu  bio je prepoznat kroz projekt „Knuckle“ lustera za različite vrste svjeća. Tada je i renomirana tvrtka Moooi otkupila njegovu seriju pougljenog namještaja „Smoke“, koju je prezentirao na svim većim dizajnerskim sajmovima, kao i na izložbi u londonskom Victoria & Albert muzeju. „Smoke“ je predstavljao novinu u produkciji namještaja, jer je svaki pougljeni komad namještaja dodatno bio premazan epoksi smolom. „Uništavanje namještaja vatrom“  postao je njegov prepoznatljiv izričaj pa je amsterdamski Groninger Museum tražio da mu pougljeni antikni namještaj. Jasno je da je tada svaki komad jedinstven i neponovljiv.

Nakon javnog prihvaćanja, Baas je 2005. započeo suradnju sa Basom den Herderom s kojim otvara ured Studio Baas & den Herder, u kojem proizvodi dizajn većeg mjerila i serije, ali ipak većina njegova rad ostaje ručno modelirana, a industrijskom dizajnu pristupa samo kada smatra da je u njega ugrađena „dodatna vrijednost“. „Radije neću raditi ništa, nego još jedan dosadan, neosoban proizvod. Želim da rad koji radim u svojem uredu nosi moje otiske po sebi, da je ljudskog mjerila.“

Takav ručni pristup dizajnu gotovo da njegove proivode povezuje sa burtonovskom vizijom svijeta, koja je posebno vidljiva u seriji glinenog namještaja iz 2006., modeliranim ručno, bez prethodnih kalupa. Tako povezuje dječju zaigranost i dizajnersku svijest o funkcionalnosti, stvarajući ih otpornijma na svakodnevo korištenje i ogrebotine.

Posljednji u nizu Baasovih projekta uključuje izuzetno poetičan rad naručen od strane Amnesty Internationala kojim se odala čast zatvorenom kineskom nobelovcu Liu Xiaobou. Kako bi podržao Amnestyjevu kampanju protiv zatvaranja pisaca, novinara, umjetnika i aktivista, Baas je predstavio „praznu petometarsku stolicu“ čiji naslon služi kao ljestve u nebo- poput metafore za postizanje nemogućeg i za poticanje slobode govora. Prazna stolica je ujedno simbol prazne Liueve stolice na kojoj on za vrijeme dodjele nije sjedio.

Njegovo je poimanje ljepote i proporcija, u najmanju ruku nekonvencionalno, i za neke možda nepotrebno i nezgrapno, čini se da je taj eksperimentalan i humanizirajući pristup dizajnu, itekako potreban jer propituje ustaljene obrasce proizvodnje.

Više o dizajneru pogledajte ovdje.