Bez kulture nema prave građanske svijesti
Najzapadnija točka Europe nalazi se u Portugalu i obilježava je natpis “Kraj Europe“. S obzirom na nove ekonomske probleme s kojima se ta država danas susreće, taj natpis gotovo zvuči proročanski. Od ulaska u EU Portugalci su živjeli daleko iznad svojih mogućnosti i njihovo prividno bogatstvo nije bilo rezultat stvarne ekonomske moći. Svjetska kriza ozbiljno je uzdrmala državu i danas je Portugal, s Grčkom, Irskom i Španjolskom, jedna od najproblematičnijih članica EU. Nova, desna vlada sve strože reže budžet za zdravstvo, državne službe i kulturu.
Dok su ekonomisti svjesni da rezanje budžeta neće izvući državu iz krize i traže nova rješenja, donosimo vam primjer kako se snalaze umjetnici koji su, kao i u ostatku Europe, ostali bez sredstava.
Tračak nade za preživljavanje umjetnosti u ovim teškim vremenima dolazi od male umjetničke organizacije P28. Nastala je u napuštenoj psihijatrijskoj bolnici u Lisabonu, gdje je osnivač Sandro Resende nekada radio na obuci pacijenata. Cilj organizacije je istraživanje odnosa između grada, prostora ne-mjesta i kulture. P28 promovira umjetnost do krajnjih granica, organizira izložbe na temu mentalnog zdravlja i investira u društveno odgovorne akcije usredotočene na mentalne bolesti.
Prošle je godine P28 pokrenuo novi projekt uz pomoć dva brodarska društva. Program Contentores promovira portugalske i internacionalne umjetnike kroz site specific umjetnost. Uz pomoć umjetnosti vezane uz određenu lokaciju projekt revitalizira urbane zone bez narušavanja njihova izvornog identiteta ili prirode. Poduhvat je počeo programom pod poznatim mostom 25. travnja koji je tijekom šest mjeseci dovodio umjetnike da interveniraju u kontejnere za brodski prijevoz.
Kontejneri se koriste za komercijalni transport već sami po sebi nose ideju o vezama s drugim kulturama. Za Resendea su oni katalizatori novih kulturnih veza. U programu Contentores oni nisu samo zamjena za galerijski prostor nego su sami po sebi važni umjetnički objekti s kojima umjetnici dalje rade. Prva u nizu izložbi bila je konceptualna suradnja Brucea Naumana i portugalske umjetnice Louisae Cunha koji su na vanjskim sivim stijenkama kontejnera bijelim slovima ostvarili međusobnu komunikaciju.
Najnovija izložba u nizu, Coming Ashore, umjetnica Sonije Boyce i Iñes Amado brodske kontejnere dovodi u povijesnu četvrt Belém, pred muzej Berardo. U velikim kontejnerima umjetnice su kreirale zvučne i videoinstalacije koje govore o poetici mjesta i postkolonijalnim migracijama. Isto tako, cilj je tih kontejnera integrirati umjetnost u urbano tkivo i približiti besplatnu umjetnost masama. Ljudi koji stoje iza programa Contetores smatraju da je jednak pristup kulturi za sve osnovni element razvoja građanske svijesti u suvremenom društvu. Suradnja programa Contetores s Kulturnim centrom Beléma i Muzeja Berardo s jedne strane pokazuju želju prisutnu kod svih strana za povezivanjem umjetničke zajednice s cjelokupnom urbanom populacijom, a s druge su primjer novog poticaja kulturnih i umjetničkih aktivnosti.
Iako je Berardo najveći muzej za suvremenu umjetnost u državi, ovaj postav financiraju isključivo privatne tvrtke. Brodske kompanije su posudile kontejnere, osigurale njihov prijevoz, pa čak i poslale svoje osoblje kao pomoć pri postavljanju izložbe. Resende smatra da odnos Portugala prema umjetnosti nije korektan, ali da treba pronaći alternativne mogućnosti. Veliki metalni kontejneri zasigurno su jedna od jeftinih i ostvarivih mogućnosti kako za umjetnike Portugala tako i cijele Europe. P28 se nada suradnji s lukama diljem svijeta, za sada su dogovoreni zajednički projekti s hamburškom Kunsthalle i Tate Liverpool.
Tonči Kranjčević Batalić
