Umjetnost hakiranja društvenih mreža
Kada se sredinom 90-ih pojavio internet kao globalna komunikacijska platforma, umjetnici su je gotovo istodobno prepoznali kao uzbudljiv potencijal za kreativnu inovaciju i propitivanje. Počevši od e-mail arta, web sitea, umjetnički dizajniranih softvera i projekata koji zamagljuju granice između umjetnosti i dizajna, strategija razvoja proizvoda, političkog aktivizma i komunikacije, sve prakse su se ujedinile u nazivu internet art (net.art). Umjetnici su preuzeli online tehnologiju kako bi propitali ustaljena načela povijesti umjetnosti, stvorili novu vrstu umjetnosti i pomaknuli umjetničku aktivnost u nove medije. Geografski, korijene net.arta možemo pronaći u zemljama Istočne Europe i post-hladnoratovske situacije: prvi umjetnici su bili iz Rusije (Olia Lalina / o jednom o njezinih projekata smo pisali ovdje /, Alexei Shulgin) ili Slovenije (Vuk Ćosić), a svoje prakse su započeli u offline okruženju: od fotografije, grafita, filma pa čak i do arheologije (Ćosić).
* Vuk Ćosić / US Invaders
Internet art je u svojih dvadesetak godina postojanja imao uspone i padove: kritičari su velikim dijelom bili usmjereni na same umjetnike, odbijajući im priznati taj status, dapače, nazivajući ih programerima. Ta kritika može biti shvaćena kao simptom promijenjenih trendova u umjetnosti koji su ujedno i naglašavali koja je svrha i medij umjetničkog djelovanja, a to nikako nije bio medij interneta.
* Cornelia Sollfrank / Net-Art-Generator
Net.art je u svojoj kasnijoj fazi također bio kritiziran za pretjeran elitizam i povučenu poziciju u odnosu na stvarni svijet interneta, a gdje se umjetnici bave poljem lingvističkih i praktičkih (programskih) kompleksnosti. Ta kritika je vođena predodžbom o mreži kao mjestu koje se doživljava isključivo kroz dimenziju odmora i zabave, svojevrsne luke u kojoj pojedinac zaboravlja na sve nedaće „stvarnog“ svijeta.
* Desktop is / Alexei Shulgin
No internet je itekako stvaran i poprilično krvav ispod kože. O njegovoj važnosti svjedoče i trenutačne polemike oko zaštite autorskog i intelektualnog vlasništva ACTA, SOPA i PIPA.
Naravno, nemjerljiv utjecaj društvenih mreža na našu svakodnevicu daje s jedne strane zapravo lažnu percepciju o snažnoj infrastrukturi koja je neprobojna.
Upravo je tu neprobojnost društvenih mreža uspio testirati umjetnik o kojem ćemo danas pisati. Zapravo, rijetko je tko u zadnje vrijeme net.arta tako inteligentno iskoristio medij, istodobno povezao kritiku istog i prezentirao ga izuzetno širokom broju ljudi.
* Glitchr
Riječ je o projektu Glitchr. Svi koji prate facebook novosti, vjerojatno ga već i znaju, ili su vidjeli njegovo djelovanje, možda ne znajući o čemu je točno riječ. Projekt Glitchr je moguće nazvati intenet grafitima, gdje je neposredan vizualni efekt ono čime rad iskače iz predvidljivih normi i standarda oblikovanja facebooka ili tumblra. Glitchr nije samo fascinantan kompjuterskim geekovima i hakerima, jer (bezopasno) hakira stranice na koje smo navikli, već stvara i pomalo duhovite i apsurdne situacije u klasičnoj face-komunikaciji koje su zanimljive i široj populaciji.
Zasigurno, stanovita aura tajnosti koja obavija njegovog idejnog začetnika i autora, Laimonasa Zakasa, rodom iz Litve ovaj projekt čini još i zanimljivijim.
Laimonas u svom radu koristi Unicode znakove kako bi iskoristio programske bugove u najposjećenijim web odredištima (facebook, tumblr, google), a rezultat je vizualno zanimljiva tekstualno-digitalna umjetnost koja se preispisuje po standardnom formatu tih stranica.
Sam proces rada razlikuje se od klasičnih ASCII art djela koje se generiraju kombinacijama na tipkovnici, jer Glitchr u potpunosti koristi ne-znakove kako bi njima rezao okvire servera. Oni rezultiraju tekstom koji izlazi iz svih mogućih okvira, jer uobičajene ASCII art radove najčešće nalazimo ograničene okvirom za komentiranje.
Ako upišete Glitchr na google, odmah će vam biti jasno o čemu je riječ, jer je i sama tražilica potpala pod njegovu domenu. Otkrivajući ranjivost programerskog koda, Glitchr, iako bezopasno, zapravo stalno „destabilizira mit transparentne reprezentacije i reda najvećih internetskih infrastruktura, konstantno podsjećajući gledatelje na stvarnu prirodu svake web stranice“. A ona je uistinu stvorena od tisuća i tisuća redova kodova.
Usudili bi se reći da nije samo riječ o prolaznom trendu, već zanimljivoj i indikativnoj pojavi u suvremenoj vizualnoj umjetnosti koja zaslužuje veliko priznanje.
O Glitchru pogledajte na njegovoj facebook stranici, te na Tumblr profilu.
