Zidovi od svile liječe nostalgiju

Preselivši devedestih zbog studija iz Seula u New York, iz tradicionalne korejske kuće zvane hanok u tipičan stan njujorške zgrade, korejskog umjetnika Do-Ho Suh duboko je pogodila razlika životnog prostora. Nemir koji je nastao seobom i promjenom okoline, umjetnik je “liječio” preciznim mjerenjem novog životnog prostora, s ciljem boljeg upoznavanja s novim okruženjem.

Tokom vremena na listu životnih prostora, Suh je dodao i stan u Berlinu, a zaokupljenost premještanjem istog postala je glavni pokretač njegove umjetnosti.

Dio svog umjetničkog opusa Suh je izgradio  upravo istražujući pojam doma. Koristeći prozirnu kinesku svilu ili slični umjetni materijal i metalnu konstrukciju umjetnik se vratio mjerenju vlastitih životnih prostora te rekonstrukciji istih  unutar galerija i muzeja pod zajedničkim nazivom The Perfect Home.

Jedan takav projekt, Seoul Home/Seoul Home,  dom je u kojem je umjetnik odrastao, tradicionalna korejska kuća hanok, izrađena od svile boje žada. Rad je trenutno izložen u Seulu, u Muzeju za umjetnost Leeum Samsung, pa otud i ponavljanje u naslovu rada. Kada se rad bude selio po svijetu, tako će i naslov dobivati oznaku novog doma. Tako sam naslov rada odražava umjetnikovu preokupaciju seobom. Na izložbi u Seulu izložene su i replike drugih umjetnikovih domova, 348 West 22^nd Street i Blueprint, u roza i plavim bojama.

Lebdeće replike domova od prozirnog materijala uistinu su vjerne i detaljne kopije umjetnikova privatnog životnog prostora. Međutim, upravo preciznom i mehaničkom rekonstrukcijom one postaju lišene osobnih memorija. Suhove instalacije, kao duhovi arhitektonskih formi, proizlaze iz osobnog iskustva premještaja, ali u svojoj prezentaciji nadilaze osobno propitujući upravo opće odnose individualnog i kolektivnog identiteta kroz prostor kao kulturološku jedinicu.

Staircase i Reflection drugi su radovi u prirodnom mjerilu koji se bave granicama prostora i identiteta. Rekonstruirajući stubišta i vrata iz svog života, Suh je izjavio: “Zanimaju me tranzicijski prostori kao vrata, mostovi i stubišta više nego krajnja odredišta. Oni povezuju, ali istovremeno i odjeljuju prostore. Uistinu vjerujem u život kao prolaz.” Ako ove radove stavimo u odnos s onima iz serije The Perfect Home, postaje jasno da definiciju suvremenog doma, kao i identiteta, umjetnik pronalazi upravo u tranziciji/seobi.

Reprezentacije privatnog prostora i seobe česte su teme u umjetnosti. Nije ni čudo da su ih se dotakli i naše umjetnice. Ines Krasić, gotovo istovremeno kad i Suh, dolazi do sličnog prezentacijskog rješenja. Njen rad pod naslovom Predstavljanje moje elegantne privatne sobe za zabavu upravo je metalna konstrukcija presvučena tkaninom, kao i u prikazima Suhovih domova. Nika Radić u svom radu Biografija, premda u drugom mediju, bavi se upravo temom seobe te sebe kao umjetnicu predstavlja kroz mnoštvo prostora u kojima je živjela i radila.