Komprimirano prometno podzemlje Tokija

Funkcionalna prometna mreža javnog gradskog prijevoza, koja vas u bilo koje doba dana prevozi od točke A do točke B, trebala bi biti osnovna karakteristika svakog suvremenog grada. Dok s jedne strane u istočnoeuropskim kontekstima često ne funkcionira (pri tome svakako mislimo na domaće primjere Zagreba, ali i Splita) uzrokujući prometne kolapse i predugo trajanje putovanja od-do spomenutih točaka, na dalekom istoku, osobito u Japanu, situacija je daleko drugačija. Bez obzira što su Japanci škole rapidnog prijevoza putnika davno svladali, njih pak muči problem prenapučenosti, pa su superbrzi i izuzetno redoviti vlakovi i metroi, unatoč efektivnosti, gotovo uvijek prekrcani putnicima.

Upravo segment prenapučenosti podzemnih željeznica Tokija zaintrigirao je fotografa Michaela Wolfa koji u svojoj seriji Tokyo Compression dokumentira prizore snimljene kroz zamagljena stakla metroa. Fotografije prikazuju putnike nagurane u pretrpane vagone, obrazima i tijelima naslonjene na stakla. Serija dokumentira svakodnevnu realnost života „ispod“ velikog grada, prikazujući zgužvana lica izgubljena u stresu, nervozi, umoru ili „samo“ zatečena u gužvi, atmosferski nadopunjenoj kondenziranom vlagom na staklima. Kako sam autor naglašava, serija prvenstveno predstavlja tragediju stanja ljudske vrste današnjice. „Ono što vidite nisu rezultati prirodne katastrofe. Čovjek je sam za sebe odgovoran – unutar ovog zastrašujućeg sistema za ljude, kojeg su sami osmislili.“

Umorna, sanjiva te često izobličena lica „nesretnih“ putnika portretiraju sve ono što smo sami izgradili i stvorili.
Više o ostalim radovima ovog autora pogledajte ovdje.