Redateljski potpis Stanleya Kubricka?
Slojevita filmografija Stanleya Kubricka, jednog od najvećih redatelja 20. stoljeća, pozornom gledatelju nudi obilje zagonetnih detalja i preciznost tehničke izvedbe.
Često emotivno i intelektualno involviran u praćenje radnje određenog filma, prosječni poznavatelj filmske umjetnosti rijetko obraća pozornost na vizualno bogatstvo i tehničku virtuoznost.
No, izvjesnom kogonadi ništa nije promaknulo te je na svom vimeo „accountu“ objavio presjek scena iz Kubrickovih filmova poput: Paths of Glory (1957), 2001: A Space Odyssey (1968), Barry Lyndon (1975), A Clockwork Orange (1971), The Shining (1980) i Full Metal Jacket (1987), u kojima se pojavljuje linearna perspektiva s jednim nedogledom.
Radi li se o svojevrsnom redateljskom potpisu ili je to samo Kubrickov pokušaj da nas uvuče u kadar, usmjeri naš pogled u dubinu i, na neki način, hipnotizira? Da li je upotreba ove tehnike, inače svojstvenije likovnim umjetnicima i fotografima, dokaz da je Kubrick u srcu uvijek ostao fotograf; ili je cijela stvar rezultat njegovog pristupa „uzmi prvu ideju koju imaš i učini upravo suprotno“?
Za sve one s krnjim znanjem o fotografiji i kompoziciji, perspektiva s jednim nedogledom odnosi se na kompozicije u kojima prostorne ravnine konvergiraju u jednu centralnu točku u daljini. Na istom „accountu“ kogonada je objavio i izuzetno zanimljive kompilacije kadrova iz kojih se može iščitati specifičan tehnički izraz i nekih drugih redatelja, kao što su Quentin Tarantino , Wes Anderson i Darren Aronofsky.
