

Nakon gotovo 10 godina izbivanja s umjetničke scene, vizualna umjetnica Ann Hamilton, unutar zidova kultne galerije Park Avenue Armory, jednog od trenutno popularnijih njujorških izložbenih prostora, postavila je novu, nadasve neobičnu instalaciju.

Drvene ljuljačke ovješene o čeličnu stropnu konstrukciju koja lebdi 20 metara iznad poda dvorane, međusobno su spojene mrežom užadi i kolotura. Pričvršćeno na užad, ogromno bijelo platno spušta se sa stropa. Radio prijamnici u papirnatim vrećicama nasumce su razbacani po podu. Za drvenim, monumentalnim stolom dvije osobe sjede i čitaju, izgovaraju zapisani slijed riječi. Obraćaju se golubovima smještenima u drvenim kavezima ispred njih. Na drugom kraju prostorije, osoba zapisuje sve što joj na pamet padne. Slučajni ili namjerni posjetitelji prihvaćaju se različitih uloga – jedni su pasivni promatrači, a drugi se, bez puno promišljanja o smislu i značenju, prepuštaju pastoralnoj atmosferi, liježu ispod bijelog platna i proučavaju njegovo divno, svilenkasto meškoljenje; zaposjedaju ljuljačke na kojima mjesta ima čak i za dvoje, raznose radio prijamnike i bezbrižno trčkaraju po dvorani. Što to sve znači, mora da se pitate? Pojedinačno – ništa naročito, no povezani u cjelinu, elementi instalacije preispituju fenomen kolektivne svijesti te naglašavaju ljepotu arhitekture same zgrade – barem smo mi to tako shvatili.





„The Event of a Thread“, kako je Hamilton nazvala svoju instalaciju, kompleksna je mreža elemenata i trenutaka, simbola i njihovih značenja. Prihvaćanje poziva na igru, ishodište je ove „predstave“. Upravo preko elementa igre autorica nastoji dozvati uspavane uspomene iz djetinjstva. Ljuljanje je za nju simbol slobode, čitanje uz cvrkut ptica u pozadini simbol je doma, a jednom i drugom zajedničko je kretanje – kretanje kroz prostor, kroz vrijeme, kroz vlastite misli. Ljuljačke pokreću užad koje pokreće platno, a melodično gibanje platna poziva ljude na daljnju akciju. Stvara se time trajno kretanje, perpetuum mobile svoje vrste. Dok s jedne strane elemente i događaje povezuje u ciklus, s druge strane Hamilton ih međusobno suprotstavlja. Tako se glasno, izražajno čitanje suprotstavlja žamoru, skepsa oduševljenju, papir olovci, pojedinac kolektivnom organizmu, držanje golubova u zatočeništvu s njihovim puštanjem na kraju svakog dana.


Zgrada Park Avenue Armory, izgrađena 1861. godine kao sjedište 7. regimenta nacionalne garde, znane i pod nazivom „Silk Stocking“, bila je okupljalište tadašnje društvene „kreme“. Drill Hall, dvorana u kojoj je instalacija postavljena, jedna je od rijetkih izložbenih prostora u New Yorku tih dimenzija. Upravo da bi naglasila njenu prostranost, Hamilton postavlja platno, središnju točku kompozicije, gotovo po cijeloj visini dvorane. Smještanjem instalacije u PAA ona podcrtava ulogu zgrade kao kulturnog i društvenog žarišta kroz povijest i danas. Inače, PAA je trenutno u procesu restauracije, za što su angažirani Herzog & de Meuron.
Fotografije i video: Paul Octavious