
Ručno tkanje nije uobičajena tehnika za kojoj posežemo kad odlučimo kreirati prostor. Ipak, mlada umjetnica Wies Preide, koja je tek diplomirala na Tekstilnom dizajnu Kraljevske akademije u Hagu, odlučila je svoje propitivanje prostora realizirati upravo u ovoj tehnici.
Umjetnička instalacija ove autorice sastoji se do ručno tkanih ploha, koje postavljene u prostor galerije formiraju zidove kojima je stvoren novi prostor. Međutim, prostorna komponenta nije ostvarena samo razmještajem zidova, već i iluzijom prostora koji koji stvaraju uzorci u samom tkanju. Geometrijski uzorci različitih boja često se prepoznaju kao elementi životnog prostora, vrata, prozori i sl. U arhitektonskom prostoru galerije tako dolazi do suživota fizičkog prostora i iluzije prostora.




Gubitku jasnih granica između plošnog i prostornog, između iluzije i fizičke stvarnosti te između mašte i realnosti dodatno doprinosi i djelomična transparentnost zidova, koja daje naslutiti što se događa iza zida. Rad se tako poigrava percepcijom te poziva posjetitelja kako na istraživanje prostora tako i na propitivanje samog pojma prostornosti.



